<?xml version="1.0" encoding="utf-8" ?><rss version="2.0" xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"><channel><atom:link href="http://www.eurokaz.hr/Novosti" rel="self" type="application/rss+xml" /><title>Eurokaz Novosti</title><link>http://www.eurokaz.hr/novosti</link><description>Eurokaz Novosti</description><item><title><![CDATA[LATINOVICZ, POVRATAK]]></title><link>http://www.eurokaz.hr/novosti/detail/66</link><description><![CDATA[prema motivima romana „Povratak Filipa Latinovicza“ Miroslava Krleže
 
Izvedbe: 6., 7. (premijera) i 9. veljače u 20h
dvorana Gorgona, MSU, Av. Dubrovnik 17
 
Prodaja ulaznica na blagajni MSU-a, rezervacije tel. 6052 700
Cijena ulaznice: 50 kn
Organizirani posjet: 25 kn
Učenici, studenti, umirovljenici: 30 kn
 
Predstavom kazališne udruge KUFER Latinovicz, povratak Muzej suvremene umjetnosti, u suradnji s Eurokazom, nastavlja seriju projekata izvođačkih umjetnosti (Via Nova - Via MSU, Brice Leroux), koji za polazišnu točku uzimaju likovna djela iz zbirki MSU-a te ih stavljaju u novi značenjski kontekst.
Sliku Josipa Seissela Pafama (1922.), prvu apstraktnu kompoziciju hrvatske moderne umjetnosti konstruiranu na postulatima suprematizma Kazimira Maljeviča, redatelj Mladen Vukić suprotstavlja razmišljanjima Miroslava Krleže o boji i formi iz romana Povratak Filipa Latinovicza (1932).
 
Povratak Filipa Latinovicza (1932.)  prvi je moderni roman u hrvatskoj književnosti; kritika ga smješta u egzistencijalistički odvjetak modernističke proze, uspoređujući ga s kasnije objavljenom Sartreovom Mučninom i Camusovim Strancem.
Roman obrađuje i problem umjetničkog stvaranja pa su pojedini prizori, propušteni kroz Filipovu percepciju i svijest, oblikovani prema piktoralnom načelu u tradiciji osiguranih slikarskih poetika. Stoga se Povratak nadovezuje na također važnu struju modernog romana, tzv. roman o umjetniku, što Krležu povezuje npr. s J. Joyceom, T. Mannom ili Rilkeom.
Namjera je, uz distancu od osamdesetak godina, Krležin roman, postaviti pred elementarnost teatra riječi i teatra slike. 
Povratak, čitan kao egzistencijalistički motiv, ovdje nije glavni element inscenacije.
Iščitavanje, naime, ne pristaje uz ponuđenu, sumornu linearnost Filipove sudbine, već preferira prostornost: emotivno-erotski zapletaj četverokuta. “[...] po mom uvjerenju, ni Bobočka, ni Kyriales nisu ništa manje važni ili manje zanimljivi od Filipa. On je u romanu ispao (prividno) kao glavno lice, i to ponajviše isključivo samo zbog naslova, a da je Bobočka Filipu kao lice nesumnjivo ravnopravni partner, da njen roman sa Baločanskim predstavlja jedan od glavnih motiva za razvoj dramskih odnosa nadasve važan, to ne treba naročito naglasiti.” (Krleža, 1970.)
Monološka struktura Krležinog romana, solilokviji, “struje svijesti” i autorska interiorizacija u ovoj se predstavi ne otvaraju prema dijalogu, zadržavaju svoju prostornu nedodirljivost i unutarnju mirnoću.
Drugi interpretativni nivo ima problematizirati s Krležom. Velik dio romana čine Latinoviczeva promišljanja o slikarstvu postimpresionističko-fovističkog uvjerenja, kako to sam autor navodi.
Scenografsko rješenje u dodiru je s hrvatskom likovnom avangardom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, i u jasnoj je opreci s Latinovizcevim (Krležinim) razmišljanjima o boji i formi. Krležin likovni konzervativizam gubi na patosu zagledanosti, dinamika novih formi otvara umjetnika bespredmetnoj zaigranosti pojedinačnih egzistencijalnih rješenja.
Općem ugođaju malodušnosti u romanu suprotstavlja se emocija koja čvrsto isprepliće četverokut; likovi su izvan perspektive moralnosti, iako su njom usporeni.
Josip Seissel (1904. – 1987.), arhitekt, urbanist, jedan je od preteča hrvatske avangarde, čiju je teoriju i praksu anticipirao prije nego se termin avangarda ustalio u svijetu.
Seissel je smatran najvažnijim slikarom zenitizma, autohtonog avangardnog pokreta izraslog iz časopisa Zenit, koji je objavljivan od 1921. godine u Zagrebu.  Eksperimentira s kolažom i letrizmom, a zbog naglašenih geometrijskih formi njegovih djela, smatra se utemeljiteljem hrvatskog konstruktivizma. U tom razdoblju djelovanja, pod pseudonimom Jo Klek, stvara Pafamu (1922.), prvu apstraktnu kompoziciju hrvatske moderne umjetnosti . Samo ime je  skraćenica od PApierFArbenMAlerai, riječi iz zenitističkog vokabulara koja potvrđuje da je umjetnik isključivo usredotočen na slikarski proces. Slika je konstruirana na postulatima suprematizma Kazimira Maljeviča, bez asocijacija s predmetnim svijetom, reducirana na primarne geometrijske oblike – trokut, pravokutnik, stožac. Svedena je na osnovne boje – crvenu, žutu, plavu i njihove derivate, istaknute na crnoj podlozi.
 
Latinovicz: Hrvoje Klobučar                                                       prilagodba romana i režija: Mladen Vukić
Bobbočka: Vesna Tominac Matačić                                           kostimi: Irena Sušac
Baločanski: Tomislav Martić                                                       suradnica za pokret: Ljiljana Zagorac
 
 
Bbobočka: Milica Manojlović                                                       oblikovanje svjetla: Saša Fistrić
Kyriales: Slavko Juraga                                                              izrada scenografije: Sven Stilinović
 
Uz potporu Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.
]]></description><pubDate>Wed, 01 Feb 2012 10:19:23 +0100</pubDate></item></channel></rss>
