Opći kontekst

Odustajanje Eurokaza od svoje dosadašnje primarno prezentacijske funkcije i ulaganja u skupa gostovanja, s namjerom da se, prenamjenom financijskih sredstava i uspostavom novog organizacijskog modela, transformira u kazališnu produkcijsku kuću (umjetnička organizacija s minimumom administrativnog osoblja i bez stalnog ansambla koja projektno proizvodi i prezentira program) nije ishitrena i nelogična odluka, štoviše, o njezinoj svrsishodnosti i prilagodljivosti razvoju suvremene scenske prakse govore primjeri iz bliže i dalje okolice. 
Danas više nema značajnog europskog festivala, a da nije primarno producentskog karaktera (Wiener Festwochen u Beču, Festival d’ Avignon, Theater der Welt, Festival d’ automne u Parizu, Spielart u Münchenu, Theaterformenu Hannoveru i mnogi drugi). Transformaciju sličnu Eurokazu prošao je i beogradski BITEF koji je dobio svoj kazališni prostor BITEF Teatar, ali i mnogi drugi važni europski festivali koji su postali nezaobilazni produkcijski partneri za cjelogodišnje kazališne projekte vrtoglavih razina spajanja: Kunstenfestivaldesarts u Bruxellesu, Sommerfestival u Hamburgu, Berliner Festspiele, Fabbrica Europa u Firenci, Inteatro u Polverigiju, LIFT u Londonu i dr. Riječ je o proizvodnom modelu koji je u Europi već odavno uzeo maha i na kojem Eurokaz sudjeluje od samih početaka (vodstvo Eurokaza još je 1981. među osnivačima mreže IETM). Kulturna politika EU (u čemu prednjače Francuska i zemlje Beneluksa) već se više od trideset godina zalaže za distribuciju struktura kvalitete, a ne za ideološke etatističke bastione, institucionalne čuvare kreativne prosječnosti i nepokretnih moralika. Tako nastaju producentske kuće koje osmišljavaju strukturu i tematske sklopove repertoara, konkuriraju na međunarodne fondove, povezuju se s estetički bliskim institucijama, izvođačke i autorske timove biraju po umjetničkoj potrebi i po projektu da bi se stvorile koprodukcije najvišeg financijskog i organizacijskog ranga. Spomenimo neke od najpotentnijih institucija te vrste: CAMPO, Gent; Artsadmin, London; Joint Adventures, München; Intercult, Stockholm; Extrapole, Pariz; Lieux publics, Marseille i dr. Ustroj tog tipa do sada se pokazao i umjetnički propulzivnijim od repertoarnih kazališta koja su kod nas još uvijek prevladavajući model funkcioniranja. Hrvatski ansambli su nepokretni, projektirani za dugovječnost, slabašnog fizisa, kreativno neutralni i društveno nezainteresirani. I po tome se temeljno razliku od Njemačke čiji teatarski model tek površinski oponašaju. Također, zbog visokih troškova hladnog pogona, balasta administrativnog osoblja i glumačkog ansambla koji redovito prima pun iznos plaće (bez obzira na stvarni glumčev scenski angažman tj. uposlenost po projektu) brojna gradska i nacionalna kazališta u Hrvatskoj uskoro bi mogla pokazati svoju financijsku i umjetničku neodrživost. Posve je jasno da budućnost pripada fleksibilnijem modelu produciranja koji podupire, kako autentična umjetnička nagnuća, tako i umjetničku mobilnost - angažiranje po projektu, koprodukcije, intersektorske suradnje, međunarodna partnerstva i gostovanja. Stoga EurokazProdukcija, anticipirajući promjene na području proizvodnje, promocije, prezentacije i distribucije projekata u polju izvedbenih umjetnosti, uspostavlja organizacijski model koji se nadaje kao komplementaran i paralelan postojećim oblicima djelovanja u kulturnom sektoru. Da bi se ostvarile vizije i ciljevi EurokazProdukcije, potrebno je ispuniti nekoliko, ne pretjerano zahtjevnih, preduvjeta. 

 

Operativa: stabiliziranje logističkog tima

Ponajprije, treba uspostaviti logističku podršku u smislu ekipiranja malobrojnog, ali svestranog umjetničko-administrativnog tima. EurokazProdukcija u sljedeće tri godine planira definirati stalno zapošljavanje tri osobe, i to na pozicije umjetničkog koordinatora, izvršnog producenta i voditelja prodaje i marketinga / odnosa s javnošću. Ove tri osobe bit će jedine u administrativno-kreativnom timu sa stalnim zaposlenjem, dok će jedan umjetnički savjetnik za programska pitanja i jedan voditelj tehnike biti stalni vanjski honorarni suradnici. Svi ostali suradnici (autorski tim, izvođači, tehnička podrška) angažirat će se po projektu. 

 

Topografija: definiranje Gorgone

Nadalje, ostaje pitanje središnjeg izvedbenog prostora uz koji bi se producirani projekti mogli vezati. EurokazProdukcija, kako je u ovom Planu već istaknuto, vidi multimedijalnu dvoranu Gorgona u Muzeju suvremene umjetnosti kao fokus svojih produkcija, kao mjesto njihove pripreme, središte popratnih programa i druženja umjetnika i publike, iako ne i kao jedini prostor svog djelovanja. EurokazProdukcija u sljedeće tri godine dvoranu Gorgona planira i kao tematsku bazu svog, gotovo somatskog, širenja u aglomeraciji Novog Zagreba. Kazališta i raznovrsne multimedijalne dvorane postoje u velikome broju muzeja suvremene umjetnosti u svijetu gdje nadopunjavaju muzejsku ponudu i kontrapunktiraju vlastiti programski profil sa strujanjima u suvremenim izvedbenim umjetnostima (npr. MoMA u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu, Kiasma u Helsinkiju, Muzej suvremene umjetnosti u Chicagu i mnogi drugi). Bude li sreće i razumijevanja EurokazProdukcija će nakon 2016. pokrenuti novi ciklus interesa, različit od ovdje izložene trogodišnje koncepcije. No, bilo kako bilo, Gorgona će ostati presudan prostor sažimanja svih koncepata EurokazProdukcije, ali i prostor koji, uostalom, mora aktivno i prirodno živjeti u scenskoj ponudi grada. 

 

Ozbiljenje Gorgone: tehnički pogon

Usprkos nekim nespretnostima (na primjer, fiksno i prestrmo gledalište), u Gorgoni se nalazi vrhunska tehnička oprema (najbolja kazališna oprema u Hrvatskoj), scena ima potrebnu dubinu kao i visinu (ugrađeni kazališni cugovi) za scenografski ambiciozne projekte, a jedna je od rijetkih scena koja ima tzv. rund-binu. Međutim, Eurokazov intenzivni programski angažman u MSU-u 2010. godine pokazao je da ta institucija nije kadrovski opremljena za programe izvedbenih umjetnosti. Dvorana Gorgona nema tehničko osoblje, niti voditelja, pa je briga o skupocjenoj opremi prepuštena slučaju, dok je suradnja s marketingom i press službom Muzeja bila teško ostvariva. To sve čini takve programe iznimno skupima, odnosno, u uvjetima u kojima kod nas producira nezavisna scena, nemogućima, jer sami moraju usustaviti zasebnu logističku infrastrukturu. Zapošljavanje tehničkog osoblja uvjet je normalnog funkcioniranja EurokazProdukcije i svake ozbiljne živosti dvorane. Dovoljno je da se zaposle dva stalna tehničara – jedan za scenu (cugovi, scenska oprema, ulice, praktikabli, skladištenje dekora, pripreme pokusa…) i jedan za pultove (svjetlo, ton, projekcije). 

 

Ozbiljenje Gorgone: pogon usluga

Povjerenje u nove i raznovrsne programske ponude smještene u Gorgonu treba graditi. To nije posao koji se obavlja kratkoročno (prema međunarodnim statistikama, za punu uhodanost i percepciju ponude, jer je lokacijaGorgone izvan uobičajenih punktova gradskog društvenog života, treba oko pet godina intenzivnih priprema), a uspješnost ovisi od različitih faktora. Program se mora ostvarivati kontinuirano, potrebno je kod publike stvoriti naviku da se u MSU nešto izvedbeno događa, barem na tjednoj bazi. Poslovi propagande i marketinga Gorgone moraju se osamostaliti, ne izdvojiti iz korpusa MSU-ovih aktivnosti, ali ih se ne bi smjelo tretirati kao sporedne ili pridodane, već integralne. EurokazProdukcija planira zaposliti osobu na mjestu voditelja prodaje i marketinga, ali joj MSU mora otvoriti prostor kreacije i potvrditi suverenost u razvijanju suvremenih marketinških strategija. Treba razmisliti i o uvođenju radnog mjesta u MSU-u za osobu koja bi se bavila razvojem publike (audience development). Treba efikasnije riješiti probleme blagajne, sistema rezervacije i prodaje karata. EurokazProdukcija od posjete svojih programa u MSU-u želi napraviti integralan doživljaj, pa bi trebalo revidirati i funkciju postojećeg ugostiteljskog objekta. EurokazProdukcija prostor MSU-a vidi kao mjesto na kojem će se, kroz spontana okupljanja, neformalna druženja, ali i organizirane događaje kao što su promocije knjiga, pjesničke večeri, izložbe, manji koncerti, ili glazbene slušaonice, diskusije o viđenom i slično), formirati nova kulturna i društvena scena. Za to je važno uvesti drugačiji koncept poslovanja, posebice s obzirom na radno vrijeme (trenutačno je cafe bar otvoren samo do 19 sati) te omogućiti tom gostiteljskom objektu da bude polivalentan - po danu kavana u koju je ugodno doći pročitati novine i susresti se s kolegama, a navečer klub u kojem će publika nakon različitih programa moći nastaviti druženje uz uzbudljivu ugostiteljsku ponudu i raznožanrovsku glazbenu kulisu. 

 

Ozbiljenje Gorgone: administriranje pogona

Funkcioniranje Gorgone, s ovako ambiciozno zamišljenim pogramom, mora se ravnopravno dogovarati između MSU-a, EurokazProdukcije i vanjskih zainteresiranih. To nije pitanje miješanja u muzejske kompetencije, već pitanje ekonomičnosti, dugoročnosti planiranja i odluka. Predlaže se formiranje Programskog vijeća Gorgone koje će suradnjom administrirati pogonima EurokazProdukcije u Gorgoni i MSU-u. Činilo bi ga 5 članova, 2 iz MSU-a, 2 iz EurokazProdukcije, 1 predstavnik nezavisne scene. Program bi bio definiran početkom jeseni svake godine, terminski preciziran za 6 mjeseci unaprijed. 

 

Ozbiljenje Gorgone: termini

EurokazProdukcija ima u planu koristiti dvoranu Gorgona za svoje programe između 8 i 10 termina mjesečno i to u periodu: sredina rujna – kraj lipnja (za izvedbe produkcija, radionice i popratne aktivnosti). Broj termina proba nije definiran i zavisio bi od režima rada, a o čemu bi se dogovaralo najmanje mjesec dana unaprijed. 5 termina mjesečno bilo bi rezervirano za programe nezavisne scene koji ne ulaze u mrežu EurokazProdukcije, ali joj ona pruža organizacijsku, administrativnu i promidžbenu podršku i pomoć. 

 

Disperzija

Temat Novog Zagreba, planiran u različitim formatima, mora pokrenuti dijalog o suradnji i s ostalim novozagrebačkim kulturnim institucijama: Međunarodnim centrom za usluge u kulturi / Scenom Travno te Kulturnim centrom Remetinec koji imaju neke od tehničkih preduvjeta za izvedbu pojedinih (pogotovo peripatetičkih) projekata, ali namjera je za izvedbe projekata koji se, posebice, bave konceptom nove ambijentalnosti, osposobiti i kulturološki izazvati novozagrebačke ne-kazališne prostore kao što su Velesajam s halama i sportskim terenima (tenis, klizanje...), Hipodrom, tržnica u Utrinama, Brodarski institut, Park mladenaca i sl.