Smjerovi i smjernice
Od 2014. godine umjetnička organizacija Eurokaz, nakon 27 godina bavljenja festivalskom djelatnošću, osmjeljuje se na neposredniji utjecaj na hrvatsku kazališnu praksu, (ali i na prigovore autoritarnom toku nacionalne kazališne povijesti), na zahvat njenog ozbiljenja i ohrabrivanja te se s tom namjerom reorganizira u produkcijsku kuću1 za izvedbene umjetnosti.
Dok je osamdesetih i ranih devedesetih Eurokaz bio jedino vrelo informacija o strujanjima i važnim kazališnim fenomenima europskog i svjetskog teatra, u posljednje vrijeme dolazi do posvemašnje inflacije festivala većinom predstavljačkog, prijepisnog karaktera, od kojih su se mnogi prislonili na programska područja Eurokaz Festivala ili su nastali na njegovu organizacijskom tragu. Umjesto u atmosferu zasićenosti informacijama i u skupa gostovanja, EurokazProdukcija želi ulagati u suvremeno homogeniziranje iskustva koje osnažuje taktilnost smisla; u facilitiranje inovacije i njenih nekalkulantskih smjerova; poticanje impulsa koji mijenjaju uvriježene perceptivne običaje; politiku opažanja, a ne sve nepodnošljivije, opažanje politike; provedbene strategije koje dinamiziraju visoku estetičku, a začuđuju društvenu odgovornost (i na kojima Eurokaz inzistira od svojih početaka, a čiji se nedostatak u hrvatskom teatru kronično osjeća). Ukratko, EurokazProdukcija želi, bolje rečeno, mora proizvoditi, ne više kupovati, čak ni preprodavati proizvedeno.
Ovakva transformacija iz festivala u produkcijsku kuću predstavlja njegov logičan i gotovo neminovan razvoj koji se nipošto ne može smatrati istupom u nepoznato. Jedna od prvih međunarodnih koprodukcija u ovim prostorima datira još u davnu 1990. godinu kada je Eurokaz koproducirao s berlinskim Hebbel Theater-om i bugarskom Lozenetz Assoc. predstavu redatelja Ivana Staneva Zločin i kaznalište kojom je otvorena plenarna konferencija mreže IETM. Eurokaz devedesetih producira i prve predstave Montažstrojai Ivane Popović, a tu je i kultna predstava Budi se lijepa (Jean-Michel Bruyère) u Francuskom paviljonu 1993. Od 2006. producentske aktivnosti se intenziviraju posebice na međunarodnom planu, a svoj vrhunac doživljavaju 2010. kada je Eurokaz osmislio repertoar s pet velikih međunarodnih koprodukcija za dvoranu Gorgona (MSU). Eurokaz je do sada producirao i koproducirao tridesetak projekata u svim žanrovima i formatima, koji su gostovali na preko trideset inozemnih festivala. U njima su sudjelovali hrvatski i strani umjetnici i partnerske institucije a među njima su i dva višegodišnja europska projekta koje je sufinancirao EU program Kultura 2007 – 2013. EurokazProdukcija će u kreiranju repertoarne politike i nadalje voditi brigu o autorskim globalnim ponudama suvremenosti, pozivat će na suradnju dominantna imena europske inovativne kazališne prakse, ali i nove kazališne osobnosti, te, sukladno svom festivalskom programskom nasljeđu, ne želi mijenjati svoja žanrovsku i provedbenu širinu. Ravnopravno će zastupati kazalište, ples, performans, cirkus i druge srodne i iz njih izvedene ili tek oblikovane izvedbene forme. Odbijat će i organizacijska ograničenja: ravnopravno tretira kazališne institucije i nezavisne projekte, ali mu je jasna proizvodna logika svakog od njih.
Domaćinstvo / Domorodstvo
Logična konsekvenca pretvaranja indiferentne informacije u iskustvenu afektivnu blizinu jest: pojačati, u programu EurokazProdukcije, u njegovom sadržajnom i komunikacijskom aspektu, ozbiljnost fokusa prema lokalnom, onome što Gavella, u svojim sjajnim esejima o Mažuraniću i Šenoi, naziva (ukazujući na sve neprilike tog pojma) domorodstvom. U aspektu domorodstva EurokazProdukcija u autorske timove svojih projekata namjerava, pregnantnije nego do sada, okupljati domaće umjetnike raznolikih profila, stavova i izražajnosti (naravno, mlade i mlađe koji se, iako smješteni izvan rubova lokalne paradne topografije, ne snalaze u krajnjim razlozima, medijski razbibrigom pogonjene, umjetničke utilitarnosti, ali i nepravedno, ponajviše iz razloga kartelijanskog ostracizma, zapostavljene i ne više tako mlade redatelje, glumce, dramaturge, producente…) te ih, kreativnim programskim ponudama, dovoditi u zanimljive, nepredvidive suradnje sa značajnim izvedbenim umjetnicima svjetskog renomea. Želi se, uz to, umjetnike potaknuti na izlazak iz vlastitih, za njihove poetike karakterističnih, 'zona ugoda' , ohrabriti njihov ulazak u produktivnu zonu estetskih rizika.
Zapostavljena dramska bilost i sadašnjost
U tom smislu forsirat će se dramaturške odluke koje uspostavljaju paralelni, komplementarni (nikako ne alternativni) sustav vrednovanja hrvatske dramske i scenske bilosti i sadašnjosti, upozoravajući na mogućnosti drugačije katalogizacije, te drugačijih stilskih i žanrovskih dekodiranja tekstova suvremene svjetske i hrvatske dramske umjetnosti. Stoga će se, uz očekivani postdramski, multimedijalni programski segment, kroz poticanje i omogućavanje novih kazališnih praksi, inzistirati i na neočekivanim, revidiranim pristupima segmentima dramske literature za koje, čini se, još uvijek nismo iznašli izvedbeni modus. Dovoljno je spomenuti zaborav i potpuno nesnalaženje u hrvatskom dramskom ekspresionizmu, rijetkom periodu naše ravnopravne uključenosti u europske rasporede (svakako Krležino Kraljevo, ali i cjelokupni Kosorov opus, pa Josip Kulundžić te programatska drama Kozmički žongleri Kalmana Mesarića), zatim period pedesetih i šezdesetih (primjerice- vrhunske persiflaže Ivice Ivanca i Antuna Šoljana), usamljene pozicije Radovana Ivšića, Nikole Šopa, sve do nerazumijevanja neurotičnih parataksi Milka Valenta. Ali, u domeni suvremenosti valja ponuditi i problem relativno izvođenih dramatičara, ideološki, aktantski vrlo pojednostavljeno i jednoobrazno scenski čitanih za koje bi trebalo preispitati izvedbene kodove (npr. Mate Matešić, Asja Srnec Todorović, Ivor Martinić…).
Odbijeno inovativno provedbeno iskustvo
EurokazProdukcija dat će prednost onim modelima scenske provedbe koje se udaljavaju od logocentrizma, psihološkog realizma i ideoloških formalizacija svake vrste. Hrvatski je teatar vrlo grub sa svakim pokušajem odmaka od anegdotski zahvaćene redateljske metodologije Branka Gavelle, kojeg se slabo čitalo i pregrubo gledalo. Copeauov esteticizam Vlade Habuneka prepušten je zaboravu; brechtijanski sistem odbijen je malograđanskim, Grotowskijeva svjetovna svetost socijalističkim, Wilsonov interpretativni agnosticizam teističkim i teleološkim invektivama. EurokazProdukcija u nizu svojih dodatnih aktivnosti: razgovorima, tribinama, radionicama, pokušat će ispitati tu hrvatsku ne-elastičnost u razumijevanju scenske drugosti, ali i lijenost mladog hrvatskog teatra koji već godinama ustrajava u promašenoj lagodnosti ikonoklastičke matrice, inaugurirane Eurokazom još početkom devedesetih. U trogodišnjem razdoblju na koje se ovaj Plan referira, posvetit će se i razvijanju scenske ambijentalnosti, fenomenu u kojem je hrvatski teatar imao rijetkih, ali značajnijih odmaka (Tito Strozzi, Georgij Paro, Kugla glumište).
Nezavisna scena
EurokazProdukcija neće u svom programskom segmentu zaboraviti nezavisnu scenu koja je unatrag nekoliko godina, zahvaljujući konstantnom i mučnom smanjenju proračunskih sredstava, potpuno devastirana. EurokazProdukcija postat će jedan od čvrstih toposa partnerstva i pokušat će joj omogućiti europske, ne samo produkcijske, uvjete kakve u domaćem kulturnom okruženju nude isključivo institucionalna kazališta. Planira se produkcijska suradnja, radioničke interakcije i pomoć u jačoj strateškoj i umjetničkoj vidljivosti.
Edukacija
EurokazProdukcija želi znatni dio svojih resursa (kako financijskih, tako i onih ljudskih koji se tiču vještina kazališnih profesionalaca okupljenih oko Eurokazovih i eurokazovskih namjera, nagnuća iaktivnosti) ulagati u edukacijski poligon koji bi na diskurzivno-teorijski, ali istraživačko-praktični način propitkivao, razotkrivao inadahnjivao inovativne kreativne procese i osebujne umjetničke postupke. Primarni korisnici ovakvih programa bili bi studenti (ne samo zagrebačkih) umjetničkih akademija (s naglaskom na glumce, plesače i redatelje zagrebačke ADU), pripadnici nezavisne scene (izvođači i performeri, koreografi, vizualni umjetnici) te zainteresirani kazališni profesionalci i znatiželjnici. Programi bi se provodili u nekoliko razina- u prvom redu radionice, zatim istraživanja, laboratoriji i razvoji projekata gdje bi se kroz rezidencije inozemnih kolega domaćim umjetnicima omogućila suradnja i razvijanje potencijalnih umjetničkih koprodukcija; nadalje, edukacija u vidu neposrednog mentorstva na pojedinim studentskim kazališnim produkcijama koje bi provodili afirmirani svjetski izvedbeni umjetnici u sklopu svojih rezidencijalnih boravaka i/ili gostovanja. Također, EurokazProdukcija član je jugoistočno-europske kazališne mreže Teatroskop te namjerava sudjelovati u koncipiranju, razvoju i realizaciji višegodišnjeg europskog edukacijskog projekta u sklopu Creative Europe programa. Ovaj međunarodni projekt bazirat će se na kreiranju svojevrsne nomadske akademije - međunarodnog pogona za edukaciju te razmjenu znanja i vještina između renomiranih europskih umjetničkih organizacija.
Veliki trogodišnji temat: Novi Zagreb
Trogodišnji program EurokazProdukcije razvijat će zajedničku temu, vezanu uz čvrstu suradnju s MSU i njemu gravitirajućim urbanim prostorom Novog Zagreba. MSU je promijenio urbanu dinamiku Novog Zagreba i priskrbio mu novi simbolički kapital na kojega se budući razvoj te aglomeracije može osloniti. Tematu će se pristupiti interdisciplinarno - producirajući projekte koji nastaju sociološkim, urbanističkim istraživanjima, neformalnim anketama stanovništva, kolekcioniranjem kolektivnog imaginarija; žanrovski u rasponu od multimedijskih događaja, performansa do ambijentalnih scenskih zahvata, ali s dvoranom Gorgona kao ishodištem akcije. Rijetko koji grad ima tako jasno definiranu morfološko-urbanističku drugost kao što je to slučaj sa Zagrebom kojeg Sava dijeli na sjeverni dio, obilježen heterogenim, ali postupnim preklapanjem i sudaranjem povijesnih slojeva, i južni dio – Novi Zagreb – nastao kao homogeni i ujednačeni modernizacijski projekt. Novi Zagreb produkt je instrumentalnog, racionalnog razmišljanja i utoliko je blizak utopijskoj tradiciji idealnih gradova, modernističkim idealima obitavanja u ozarenom gradu svjetla, zraka i zelenila, ali je socio-urbana utopija tek fizički djelomice realizirana. Novi Zagreb nikada nije doživio svoju cjelovitu realizaciju jer planirana mreža javnih sadržaja nije nikada kompletirana dalje od osnovne funkcionalnosti, pa je Novi Zagreb primjer fenomena nedovršene modernizacije. S druge strane, Novi Zagreb se od većine drugih modernističkih naselja i novih gradova diljem svijeta (jednako na Istoku kao i na Zapadu) razlikuje u dvije točke. Prvo, osnovna urbanistička morfologija je ostala intaktna i spremna za novu modernizaciju i unaprjeđenje programske strukture. Drugo, uslijed brojnih razloga među kojima je posebno bitan egalitarizam u distribuciji stambenog fonda iz perioda samoupravnog socijalizma, Novi Zagreb obilježava socijalna heterogenost i demografska stabilnost uslijed kojih postoji više generacija Novozagrepčana sa snažnim osjećajem pripadnosti. Obje okolnosti pružaju mogućnost za jedinstveni novi eksperiment – za nadogradnju ortodoksnog, solidnog ali i nedovršenog modernističkog projekta u novi novi grad koji bi uzeo u obzir empirijsko iskustvo tradicije života u Novom Zagrebu i unaprijedio ga sukladno novim urbanističkim, sociološkim i političkim vrijednostima. Taj proces već je započet izgradnjom MSU. U očekivanju novih akcija potrebno je provesti istraživanja i kroz različite ne-urbanističke metode privremeno iskušati što sve Novi Zagreb, kao nedovršeni projekt, može i želi biti. Fenomen nedovršenosti tako postaje potencijalna prednost jer se modernizacija realizira s odgodom koja omogućuje da se u prvobitni i nekompletirani idealni model ugrade korekcije. Istraživački projekti i eksperimentiranje s postojećom morfologijom Novog Zagreba ulaze u domenu diskusije o javnom dobru, čak i onda kada se radi o sasvim individualnim ili intimnim pitanjima.
Podtemati i formati
Vezano uz temat Novog Zagreba, svake će se godine program usmjeriti prema jednom segmentu novozagrebačkog prostora i tako rasplesti nizove dodatnih, komplementarnih tema i motiva. Prve godine (2014) program će biti vezan uz Gorgonu i peripatetičke projekte po Novom Zagrebu, koji bi trebali inaugurirati njegovu glavnu temu i generirati njezina potpitanja: planovi i njihovi životi; 2015. godine uz prostore na Savi i oko nje, s nizom ambijentalnih predstava, i podtemom urbane nostalgije; 2016. godine uz prostor Velesajma s nizom, na dramaturškom, urbanom, žanrovskom i civilizacijskom kontrapunktu organiziranih projekata i podtemom: teatar i politička konjunktura: estetička anarhija / aktantske vrteške vs. umjetničke podrške kulturalnosti.
Programska struktura
U okviru gore ekspliciranih repertoarnih smjerova za trogodišnje razdoblje 2014 - 2015 - 2016. EurokazProdukcija ima u vidu sljedeće godišnje programske segmente i popratne aktivnosti:
Tri veća kazališna projekta
Najreprezentativniji programski segment činit će tri velika projekta, žanrovski, stilski, medijski i izvođački potpuno rasterećena, realizirana u samostalnoj produkciji ili koprodukciji više domaćih i/ili inozemnih partnera. Autorski timovi ovih projekata bit će predvođeni odlučnim, visoko inovativnim imenima izvedbenih umjetnosti svjetske i hrvatske scene (redatelji, koreografi, vizualni umjetnici i sl.). EurokazProdukcija pokušavat će osmišljenom dramaturškom politikom predlagati intrigantne, nepredvidive suradnje umjetnika izvan njihovih očekivanih modusa djelovanja (tako, na primjer,dramu Milka Valenta predlažemo multimedijskom umjetniku Daliboru Martinisu, ekspresionistički tekst Kalmana Mesarića indijskom redatelju Roystenu Abelu, a francuskom koreografu Abouu Laagri s primarnim zanimanjem za područje suvremenog plesa i uličnih plesnih tehnika predlažemo suradnju s klasično-baletnim ansamblom HNK-a Split). Ovakvim projektima otvarat će se, u tematsko-dramaturškoj ponudi, preferencije eurokazovskih polja interesa, ali će provedbene odluke biti na strani autora. Predstave će se igrati u blokovima, koliko za njih bude interesa, a inicijalno 8 puta.
Dva manja projekta - multimedija
U sklopu snažnijeg povezivanja s programskim interesima MSU-a, EurokazProdukcija godišnje planira dva manja projekta impulzivnih domaćih i međunarodnih autora koji će integrirati suvremena tehnološka dostignuća, vizualnu umjetnost, nove medije i teatar, intervenirati u razine scenske stvarnosti i njene sintaktičke posljedice (od konceptualne do slučajne, od visoko izražajne do plemenitog diletantizma), ali i osigurati prostor za proširene komunikacijske odnose s publikom. U ovom će programskom segmentu, primjerice, Sanja Iveković iskušavati reprezentacijske kazališne postupke unutar dokumentarizma i performativnosti, dok će izložba i dvotjedni niz performansa libanonskog umjetnika svjetskog značaja WalidaRaada identificirati stereotipe arapske suvremene umjetnosti te provocirati uporišta i stileme za drugačiju povijest umjetnosti u arapskom svijetu. Predstave će se igrati u blokovima, koliko za njih bude interesa, a inicijalno 8 puta.
Dvije radionice
U diskurzivnom prostoru programa organizirat će se dvije radionice godišnje koje će dodirivati različite istraživačke segmente i procese izvedbenih umjetnosti, a rezultirat će prezentacijama, performansima, scenskim esejima i/ili kazališnim predstavama (ili će oni činiti njihov integralni dio). U skladu s repertoarnom smjernicom pokušaja sinkronije domaće kazališne i izvedbene povijesti, radionice će biti ponajprije okrenute studentima umjetničkih akademija, u najbližoj suradnji sa zagrebačkom Akademijom dramske umjetnosti, ali i sudionicima nezavisne scene. Neće biti zastupljeni samo usko specifični, zanatski i teorijski problemi, već će se pažnja posvetiti i problemima recepcije, od kritičarske do gledateljske. Najuspješniji projekti proizašli iz ovakvih radionica prikazivat će se samostalno, u sklopu sezonskog repertoara. Primjer takve radionice za glumce i redatelje koja bi trebala rezultirati omnibusom od tri studentska praktična rada / ispita je dvotjedna radionica Scenskog materijalizama u suradnji s Akademijom dramske umjetnosti i pod mentorstvom Branka Brezoveca. U sklopu ove radionice propitivat će se s jedne strane scenska praksa kakvu je zagovarao Stanislavski i koja se neupitno oslanjala na izvedbena pitanja rasprostiranja duše, uzgoj unutarnjeg izvođačkog bogatstva, pa s tim u vezi i na vidljivost njegove vanjske emanacije, a s druge će se strane u praksi provjeravati brechtijanska tradicija emotivne znakovitosti, figuracije, igrive shematičnosti (koju kasnije preuzimaju teorije aktantskog modela), dovodeći u pitanje etički prostor tvorbe emocionalne iskrenosti, njegov idealizam. Ova će se radionica pored svog teorijskog dijela, paralelno odvijati kroz analizu rada triju ispita iz kazališne režije (dodiplomski B.A, ispit iz inovativne režije i diplomski M.A. ispiti), a koji će dodirivati glavne teme radionice. Tako će se problem gestusa otvoriti i prema scenografiji, upotrebi glazbe, funkciji projekcija, tzv. literarizaciji kazališta. Također, između ostalih, planirana je i radionica pod nazivom Interkulturalizam danas i multikulturalizam nekad s međunarodnim voditeljima Roystenom Abelom (Indija) i Wuom Wenguangom (Kina) koji bi analizirali primjere površnosti horizontalnog multikulturalizma u Brookovoj Mahabharati, nesporazume preradbi Shakespeareovih tragedija u tradiciji Pekinške opere i indijskom teatru poslije II. svjetskog rata te današnji kulturni i izvedbeni imperijalizam. Također je planirano njihovo mentoriranje ispitne predstave na ADU prema tekstu Margareta i Faust mlade dramatičarke libanonskog porijekla Diane Meheik u režiji Ivana Planinića, studenta ADU: arhetipska tema europskog teatra dekodirana u arapsku ritualnost.
Tribine, diskusije, predavanja: Gorgonion, Meduza, Perzej, Eurokaz Saloon
Uz prezentaciju, Eurokaz se kao festival trudio i oko teorijskih i edukativnih programa koji pomažu boljem razumijevanju, ali i zasnivanju sklopova suvremenog kazališta i srodnih umjetnosti. U sklopu Eurokaza organizirani su bezbrojni okrugli stolovi, predavanja, diskusije, radionice, projekcije, izložbe i slično, ali i, tijekom godine dobro posjećeni, uvijek živahni Eurokaz Saloon. U novom bi kontekstu takvi paralelni programi bili vezani uz teme izvedbenog segmenta te bi osnaživali poveznicu izvođača i publike, ali i radili na unutarnjoj, međusobnoj živosti hrvatskih umjetnika, kazališnih profesionalaca, studenata ADU, pripadnika nezavisne scene, kao i ostalih zainteresiranih sudionika zagrebačkog kulturnog života. Njima bi se također poticalo nedovoljno uključenu kazališnu kritiku na otvaranje dijaloga s publikom, ali i na dinamiziranje vlastitoga pogona (interes za unutarnje stvaralačke procese i namjere autora i ansambla izvedbi). Iz tog bi se razloga nastavio, prije nekoliko godina, u sklopu Eurokaz Saloona, započet, niz sesija koje u fokus interesa, kao predložak za analizu, uzimaju neposrednu proizvodnju hrvatskih kritičarskih tekstova, njihov ideološki sklop, semantičku razinu, operativne odluke i odlike. Ovakve sesije po imenom Critica criticae (prva sesija pod naslovom: Što nam je hrvatska kritika dala?) organizirale bi se u suradnji s Odsjekom dramaturgije zagrebačke ADU, a voditelj bi im bio Goran Pavlić. Uz tromjesečne, studiozno pripravljene, ponekad i višednevne okrugle stolove pod nazivom Gorgonion pomno zahvaćenih temata, s reprezentativnim, relevantnim sudionicima, ne samo iz Zagreba, u planu su i mjesečne diskusije na aktualne teatarske i kulturološke teme u okviru Eurokaz Saloona, razgovori i predavanja prije premijera pod nazivom Meduza, razgovori i osvrti pod nazivom Perzej nakon zadnje izvedbe u bloku.
Istraživanja / rezidenicije / razvoj projekata
EurokazProdukcija putem rezidencija, kroz organizacijsku participaciju želi omogućiti umjetnička istraživanja, razvoj projekata pripremom formalnih segmenata i sakupljanjem diskurzivnih materijala koji bi prethodili završnom pristupu, ali i osviještenom nepragmatičnom scenskom rezultatu. Jedno od prvih istraživanja koja će EurokazProdukcija inicirati i facilitirati je ono temeljeno na suradnji afričkog koreografa Faustina Linyekule sa svestranom i iznimno aktivnom zagrebačkom skupinom BADco. Namjera je omogućiti diskurzivno i praktično umjetničko istraživanje i razvoj potencijalnog projekta za jednu od sljedećih sezona u sklopu Eurokazove teme teatar i konjunktura Neke od umjetničkih rezidencija mogle bi se ostvarivati i u suradnji sa zagrebačkom ADU, jer bi rezidenti bili dodatno uključeni u aktivnosti ADU kao predavači, mentori ispita ili njihovih dijelova, animatori pojedinih kreativnih procesa.
Gostovanja
Ovaj je programski dio svojevrsni bonus, ali EurokazProdukcija, želeći se zadržati u živosti svjetskih scenskih strategija, takvim gostovanjima rezervira prostor za predstavljanje presudno važnih pojava koje Eurokazova estetska i strateška nagnuća podupiru i osnažuju. Računa se na 2- 3 gostovanja godišnje, a posebna će se pažnja posvetiti projektima koji se teže prilagođavaju komercijalnoj logici kazališnog mainstreama, koji tek artikuliraju svoje sustave i komunikacijske kanale, ali se svojom autentičnošću spremaju za budućnost kazališnih izraza. Već u prvoj sezoni planirana su sljedeća gostovanja: The Kitchen – Roysten Abel (Indija); Kiss & Cry – Michele Anne De Mey i Jaco Van Dormel (Belgija); A Talk –Sudermann & Söderberg (Nizozemska).
Rezime sezone / showcase / mini-festival Eurijala
Na kraju svake kalendarske godine, EurokazProdukcija će organizirati svojevrsni rezime sezone, mini-festival realiziranih produkcija, kako bi predstavila tematske i estetičke kontrapunkte svojih programa i htijenja, ali i koherenciju svojih rasporeda. Takva će revija pod nazivom Eurijala (ime jedne od triju Gorgona) imati intenzivni karakter, bit će vremenski sažeta koliko je to moguće (na 3 do 4 dana), a programski cjelodnevna. Preuzet će na sebe, uz ambiciju platforme jasno artikuliranih estetičkih postulata, i prigodu susreta svih umjetnika koji su sudjelovali u produkcijama, ali i njihovo druženje s publikom. Naime, reviju će intenzivirati popratni program integralno osmišljen s ciljem da učvrsti komunikaciju s gledateljima kroz neformalna, gotovo improvizirana događanja opuštenijih prilagodbi, a neće joj biti strani niti dodiri inteligentne zabave, gastronomska druženja, koncerti, slušaonice, modni artizam, gdje bi veza autora, izvođača i publike mogla postati vrlo osebujna.