nedjelja 2. lipnja od 10 do 18 h
Tvornica Gorica, Šubićeva 40


Urbani kazališni projekt Eks-pozicija nastaje na temelju eseja talijanskog filozofa Giorgija Agambena Sudnji dan, a inspiraciju crpi u Kafkinoj priči Legenda o zakonu. Ostale reference predstave su brojne: Jeunetov film Amélie, Wallesov film Proces, Shakespeareov Kralj Lear, radovi njemačkog koreografa Felixa Ruckerta, pjesnika Danijela Dragojevića, a citiraju se i prijašnji radovi Shadow Castersa.
Projekt Eks-pozicija (proces_grad 02) nastavlja se na trodijelni ciklus koji je započeo radom Proces_grad 03.

Jedna od osnovnih ideja ciklusa jest redefiniranje teritorija Kafkinog »metafizičkog« odmaka unutar konkretnih političkih i filozofskih postavki koje su određivale njegov život i stvaralaštvo.

U komunikaciji Kafkinog i Wellesovog djela, pokušava se zametnuti razgovor o djelu u prostoru i prostoru u djelu, i prodrijeti do onog tajnog, neznanog toposa koji Kafkino djelo čini toliko netaknutim u samom srcu europske umjetničke tradicije. Svi postojeći dijelovi Kafkinog romana Proces uključeni su u dramaturški plan predstave. Spiralni labirint totalitarizma, na koji šifrirano upućuje Kafkin materijal, nije međutim ništa drugo do plod »loših navika« individuuma i njegovog straha od diskontinuiteta. Projekt suvereno dodiruje i sve ključne teme svojih referenci: gubljenje ili slabljenje individualne odgovornosti, slučaj kao etički izbor, izmještanje pogleda, dostojanstvo odabira i dostojanstvo prepuštanja, ljestvicu važnosti...

Na digitalnom teritoriju procesa_grada, ispituje se nekoliko strategija: s jedne strane, digitalno oko nadzire protagoniste u realnom vremenu i prostoru, poput klasičnih kamera za nadzor. S druge strane, kamere ulaze u krupne planove, koji pak stvaraju psihološko-značenjske kontrapunkte, jukstapozicije ili komplementarnosti stvarnom zbivanju. U sljedećem koraku, prizori koji se odvijaju u realnom vremenu i prostoru pred gledateljem fraktaliziraju se; razmnažanjem i/ili spajanjem tih fraktala grade se nove cjeline. Notorna primjena digitalnog ogledala u procesu_gradu, pak, okreće se metafizičkom: pikselizirani se pogled umiruje i razblažuje.
Projekt koristi vanjske i unutrašnje prostore tvornice Gorica. Predstava za publiku započinje individualnim odabirom putovanja na osnovu raspoloživih podataka. Gledatelj zajedno s izvođačem dogovara izvedbu predstave. Umjetnici vode posjetitelje na kazališno putovanje koje traje najmanje petnaestak minuta, ali može trajati i satima.

Za razliku od klasične kazališne percepcije u kojoj se osjetilo vida podrazumijeva, ovaj projekt blizak je istraživanju intime, unutrašnjeg pogleda Felixa Ruckerta u predstavi Tajna služba, izvedenoj na 18. Eurokazu, koja s publikom uspostavlja odnos ničim zasluženog povjerenja, dovodeći je u stanje u kojem ova osvještava svoje najintimnije kočnice, blokirane sfere različitih osjetilnih agensa, od krajnje ugode do potpune nelagode. Ali za razliku od Ruckerta, Eks-pozicija je sadržajno relativno čvrsto definirana, a područjem interakcije u potpunosti dominira izvođač, kvaliteta njegove priče i njegova vještina da prizove doživljaj, pa čak i kemija između njega i posjetitelja.
 
Bacači sjenki neprofitna su međunarodna umjetnička i produkcijska platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalnih umjetnosti. Bavljenje javnim gradskim prostorom kroz različite umjetničke intervencije i projekte jedno je od glavnih područja na koje je fokusiran njihov rad. Od osnivanja 2001. do danas, ostvarili su projekte: Shadow Casters, Proces_grad 03, Čovjek je prostor: Vitić_pleše te Eks-pozicija (proces_grad 02).

Boris Bakal diplomirao je glumu na zagrebačkoj ADU; od sredine osamdesetih pojavljuje se kao autor brojnih performansa. Na 1. Eurokazu sudjeluje predstavom Stolpnik, a pod njegovim vodstvom grupa Orchestra Stolpnik na Eurokazu ´98. predstavlja projekt b.e.n.e.