četvrtak 29. i petak 30. lipnja u 20h Teatar &TD, Savska 25 Nick Upper, slovenski redatelj, a ujedno i glumac imena Niko Goršič, postavlja predstavu Grmače prema poetskoj drami jednog od najvećih suvremenih slovenskih pisaca Daneta Zajca. Nakon prve kazališne režije Veselja dom, izvedene prije deset godina na 11. Eurokazu kao radikalni performans, Upper se na festival vraća s projektom koji je plod suradnje hrvatskih i slovenskih umjetnika. Društveni i umjetnički aspekti Upperova kazališta temelje se na agresivnoj, postmodernističkoj retorici. Uvrštava se među istraživače teatra novog globalnog doba koji traga za interakcijom između visoke dramske forme i performansa, umjetničkog i realnog vremena. Njegov kazališni izričaj snažnih emocija iznimno je fizički zahtjevan i samo glumci izuzetne psihofizičke spreme, glumci vrlo samouvjerenog habitusa mogu se priključiti u taj sustav upornih prodora i opuštenih ograničenja u kojima redatelj ni ne pomišlja izložiti sve svoje krajnje primisli. Najnoviji projekt, Grmače, oslanja se na divergentne emocije, kompleksnu scensku formu s efektnim tekstualnim pasažima, povišenom fizičkom komponentom i folklornim lutkama koje koristi u mitskim prilozima. Nositelji projekta, uz nekolicinu vrhunskih zagrebačkih profesionalnih glumaca i performera, upravo su studenti i profesori zagrebačke Akademije dramske umjetnosti koji sudjeluju kao izvođači, dramaturzi, asistenti redatelja i producenti. Grmače, poetska tragedija antičke geste, tamna balada o ljudskoj mržnji i ljubavi trezvena je struktura ispletena od finih niti mitova i kletve, zastrašujućih bajki, ljudskih zavjera, eshatoloških zaključaka o neumitnom nestajanju jednostavne, plemenite naivnosti malih društvenih zajednica. Sve je uvijeno u poganski okvir malog sela dogvilleovskog kolorita Larsa von Triera; radnja se rasprostire među idiličnim planinskim livadama na kojima žive bijele žene pomažući ljudima nesretnih sudbina, dok besmrtni zlatorog čuva blago. Samo uz pomoć njegova zlatnog roga može se dosegnuti prag zlatne smrti, što se i dogodi kada venecijanski trgovac prstenjem kupuje naklonost seoske djevojke, a glavni junak odlazi po Nemoguće, u borbu s prirodnim silama kako bi spasio i ponovno zavrijedio svoju posrnulu ljubovcu. U tom selu žive ljudi koji priželjkuju imanje koje pripada nekom drugom, nagovaraju svoga druga da povede oca na Goru smrti gdje bi ga zajedno lišili života. Sva ta rabota zaštićuje se posrnulim naporima identifikacije žilavosti nekih potmulih mitova, zakletvama prošlih dostojanstava, sve u ime mistifikacije bioloških pravila. U ljudskoj mašti, kroz otvorena vrata pohlepe, dopire se do neshvatljivog i nemogućeg. Čovjeku kao da nikada nije dovoljno opomena – ni od prirode ni od Boga. Ova tragedija ne završava samo autodestrukcijom pojedinca, već pisac, koristeći mitsku prisilu, otkriva užas suvremenog stanja ljudskog duha: mržnju, grabežljivost, neljubaznost, obiteljsku podmuklost, urušavanje doma. Potresno etičko kazalište o nama samima. Nick Upper kao redatelj, Niko Goršič kao dramski prvak Slovenskog mladinskog gledališča i publicist, dobitnik je brojnih kazališnih nagrada. Među njih 27 ističu se nagrade za glumu: Borštnikova nagrada 1975, Župančičeva nagrada 1983, Zlatni lovorov vijenac 1988. na MESS-u i iste godine nagrada Slobodan Aligrudić. Svojom igrom i predstavama sudjelovao je na bezbroj svjetskih festivala; surađivao u mnogim slovenskim i ex-jugoslavenskim kazališnim institucijama, alternativnim projektima. Drame Filipčiča, Coltesa, Kiša, Đurkovića režirao je u Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji. Godine 1999. utemeljio je Globalni teatar s ciljem istraživanja interakcije između dramskog kazališta i performansa, ali i promicanja radova slovenskih i novih autora kroz međunarodne koprodukcije.