ponedjeljak 3. srpnja u 20h
HNK, Trg maršala Tita 15


Radovi brazilske koreografkinje Deborah Colker visoko su cijenjeni u Europi, a posebno su se uspješno predstavili posljednjih nekoliko godina u Njemačkoj. Njena suradnja sa hamburškim Kampnagelom duga je vijeka, a vrhunac čini nogometno-plesna predstava Maracanã - nazvana prema slavnom stadionu u Riju – producirana kao dio službenog kulturno-umjetničkog programa savezne vlade za Svjetsko nogometno prvenstvo.

Akrobacija, energija i dinamika bitna su obilježja njene koreografije, koja se zadivljujuće poigrava s gledateljevim navikama i pritom pomiče granice sile teže. U Maracani, njemačke i brazilske plesačice i plesači pozornicu pretvaraju u igralište, a gledalište u navijački kotao.

Nogomet je tema, ali i forma predstave.
Pogled na praznu pozornicu priziva stadionsko sladostrašće: bijele linije markiraju granice igrališta, čija stražnja polovina, nagnuta pod kutom od 90 stupnjeva, frontalno strši u publiku.

Izvođači lebde na žičanoj užadi spuštenoj sa scenskoga horizonta, penju se po zidovima poput muha, pa se čak i zračni prostor pretvara u nogometni teren. Scenografija izmjenjuje perspektive, horizontalno igralište pretvara se u vertikalno. Začudno elegična glazbena pozadina pojačava dramatiku nogometnoga događanja.
Ples i nogomet nisu suprotnosti. Plesati nogomet - to ponekad rade nogometne zvijezde Južne Amerike, ali i pravi plesači. Plesači, koje vrlo zaigrani ili nogometom zaraženi koreografi, prisiljavaju na istraživanje paralela i poistovjećivanje strasti. To je radio i Xavier Le Roy u performansu E.X.T.E.N.S.I.O.N.S., Thomas Lehmen u scenskoj rekonstrukciji igre nogometnog tima Borussia iz Dortmunda ili Jo Strómgens u predstavi A Dance Tribute to the Art of Football.

Colker je ponovnom plesačkom tumačenju nogometne akcije, s humorom i sportskim driveom, dala potpunu slobodu i nepredvidivost. Ljudska tijela kotrljaju se pozornicom poput lopti, golmani kližu kao pomicani božjom rukom. Ona feminizira nogomet, plesače odijeva u posebno dekoltirane trikoe, igrajući na kartu brazilske seksepilnosti. Koreografija na spektakularan način varira gledateljeve navijačke navike i rituale, dijagrame igračke dinamike kretanja, prije svega one koje poznajemo iz nogometa. Presjecište plesa i nogometa koreografkinja nalazi u smjesi adrenalina i nadahnuća. Izvođačima predstave Maracanã zasigurno ne nedostaje snage i požrtvovnosti. Na stadionu nogomet je često okrutan, žilav, očajnički. No Maracanã poznaje samo lakoću, eleganciju i stil.

Brazilka Deborah Colker, prije no što je otkrila ples i njemu se intenzivno posvetila, bila je profesionalna odbojkašica, studirala je psihologiju i nastupala kao koncertna pijanistica. Godine 1994. osniva Companhia de Danca Deborah Colker. U visoko dinamičnim koreografijama poput Rota, Casa ili 4 por 4 plesni pokret dovodi do ruba akrobatske ekstravagancije, do granica savitljivosti i gravitacije.