Eurokaz kao produkcijska kuća: proizvodnja i investicije kao izlaz iz krize

Nakon dvadeset i sedam godina smišljena razbijanja slike kazališta kao umjetnosti koja ne može i ne želi vidjeti svoj unutarnji odraz, Eurokaz prestaje biti festival, ali odbija prestati biti projektna činjenica domaćega kazališnog života. Transformacijom u produkcijski pogon, autonomnu jedinicu s pravom korištenja javnih resursa, on ima mogućnost proizvesti ono što je dosad samo pokazivao. Nekoliko u dosadašnjem festivalskom formatu uspješno obavljenih koprodukcijskih proboja i sudjelovanje u EU-projektima jamstvo su temelja nove faze Eurokaza.

Svaki korak naprijed neizbježno je i promjena vlastite pozicije, a u kriznim vremenima najgora je, kažu nam, stagnacija, pa se recepti za brži oporavak traže u proizvodnji i ulaganju. S obzirom da je Eurokaz uvijek u inicijativi potrage za sljedećom krizom u umjetnosti, logični je korak danas preuzeti odgovornost ne samo prezentacije nego i produkcije, znajući da upravo ova druga ima veću snage promjene kolektivne kulturne i umjetničke matrice. Uz pomoć domaćih resursa i međunarodnih kontakata, Eurokazova poetika ovim će korakom još jednom propitati samu sebe, kao i festivalima zasićeno okruženje u kojem prebiva i dijagonalno djeluje. Umjesto skraćenih pitanja estetike i ukusa koja se postavljaju nakon viđenog, Eurokazova će nova faza postavljati upitnike već samom postavkom (ko)produkcijskih modela svojega daljeg postojanja – ne odustajući, razumije se, od svoje estetike i retorike.

O prošlosti upisanoj u budućnost transformacije jedne festivalske ideje, o mogućim putovima njezina razvoja i proširenja učinaka, razgovarat će se na posebnoj, istodobno „komemorativnoj" i projektivnoj sesiji Eurokaz Saloona.

Igor Ružić, voditelj Eurokaz Saloona