S Akademijom dramske umjetnosti Eurokaz ima različitih iskustava, ne baš jako dobrih. Eurokaz je prvih svojih godina za studente te škole bio zabranjena zona, na njega se moglo ići potajice, smjelo ga se pedagoški impostirati isključivo negativno. Čini se da se tu s godinama nešto u odnosu mijenja. Eurokazovska estetika ulazi malo-pomalo u Akademijine nastavne planove, a i studentima je dopušteno da se sve slobodnije referiraju na suvremena kazališna nagnuća.

Cijelo ovo proljeće studenti kazališne režije ukazivali su svojim medijskim istupima da u tom smislu od Akademije očekuju još i više. Mediji su od toga napravili bizaran događaj, i za ozbiljan razgovor o sustavu školovanja na zagrebačkoj ADU, o Akademijinu susretu sa suvremenošću, nije se našlo pravoga prostora.

Posljednji festivalski dan Eurokaz će posvetiti djelovanju ADU. Pokazat će se i dvije Akademijine produkcije. Iznimno zanimljiv rad glumačke radionice Bobe Jelčića koja funkcionira na završnim godinama, i gdje se tradicionalni sustav glumačkoga pristupa rastvara nizom potpuno autentičnih uvida, te redateljski ispit studenta Darija Harjačeka Adam i Eva, koji kružnu strukturu Krležine ekspresionističke drame dohvaća suvremenim postupkom slaganja cikličnih fraktalnih prizora, raspoređujući ih, vještim anarhizmom, prema načelu glazbenog sampliranja.

Dan će završiti razgovorom svih zainteresiranih, profesora, studenata i eurokazovske publike, a osim tema o didaktičkim problemima zagrebačke ADU nastojat će se pokazati da u nizu segmenata ona slijedi zahtjeve vremena.

Studenti režije pojavit će se i kao voditelji dviju rasprava ovogodišnjeg Eurokaza, posvećenih Raffaellu Sanziju i problemu interaktiviteta u teatru.