subota 26., nedjelja 27. lipnja u 20 sati
HNK, Trg maršala Tita 15
KIM ITOH + GLORIOUS FUTURE TOKIO, JAPAN
Želim te zagrliti

Kim Itoh smatra se danas najistaknutijim predstavnikom post-butoh generacije, iako je iznimno uspješnu karijeru započeo 1990., upravo plešući butoh s Anzuom Furukawom i skupinom Dance Butter iz Tokija. Godine 1995. osniva grupu Glorious Future, s kojom ostvaruje brojne predstave (Dead and Alive - Body on the Borderline, ANATA, Boys and Girls, Screaming Garden) i gostuje na čuvenim europskim i američkim festivalima. Praćen sjajnim kritikama osvaja nagradu Shuji Terayama za koreografiju na First Ashai Performing Arts Prize i nagradu festivala u Saint-Denisu.

Njegov rad ponekad je blizak performansu; koristeći se javnim prostorima Itoh ustrajava na konceptu slobodnoga kretanja tijela svakodnevnom životnom scenografijom. U prosincu prošle godine predstavio je svoj novi rad Gekijoyuen, u kojem se kao scenom koristi čitavim kazališnim prostorom uključujući i predvorje - a gledatelje, koji promatraju ples izvođača u gledalištu, smješta na pozornicu.

Rad Kima Itoha tematski je usredotočen na izražavanje osamljenosti. Njegov plesni jezik opire se jednostavnim interpretacijama i zato može dosegnuti one daljine u kojima svjetlost postaje supstancij.

Predstava I Want to Hold You dodiruje sreću i teškoću uspostavljanja komunikacijskih odnosa. Dvodijelne je strukture: sastoji se od sola Kima Itoha za kojim slijedi performans osam plesača.

Predstava započinje sa osam zvona nisko spuštenih nad podom pozornice iz kojih izviru konhe svjetla. Kim Itoh dramatično se baca u jednu od njih. Leži u fetalnom položaju, pliva uokolo, oslobađa se i gleda u svjetlost, pokreti podsjećaju na oklijevanje životinje. Čini se kao da se bori s nečim što mu kida srce ili ga razdire neka unutrašnja spoznaja.

U njegovu se plesu smjenjuje žeđ sa udarima razočaranosti i rezignacije. On je očajan i utješan, pretjeran i jasan. Njegovi su pokreti butho-slow-motion i eksplozija brzih, oštrih kretnji, koje podsjećaju na stilizirane borilačke vještine, velegradski hip-hop, elektronski boogie.

Iz središta ga pozornice ukočenom nogom potiskuje plesač kojega donosi scensko osoblje. Tako počinje drugi dio I Want to Hold You. Sedam plesača koje uspavane također donose na pozornicu polako se uigravaju, jednostavnošću ispituju prostor, u očitu su kontrastu s Itohovom složenom plesnom kompozicijom. Dva se neskladna svijeta ukrštavaju. Itoh se lomi uz glazbu Arva Pärta koja tužno i tiho plovi pozornicom, a osjećaj izoliranosti naglašeno je jači nego u prvom solu. Postupno postaje sve jasnije da ono za čime posežu ti ljudi jest zajednički kontakt. Bore se kako bi se prihvatili, no kad se jednom dosegnu, udalje se. Žene se bacaju u snagu svjetlosti, koja ih potom iznenada i grubo lijepi na pod. Poniznost i ljubav nisu dohvatljivi, ali na kraju osmerac ipak završava u utješnu zagrljaju. Istovremeno, Kim Itoh, ostaje izdvojen, zaglavljen, potpuno sažet u posljednjoj konhi svjetla, s kojom postaje jedno.

Veličanstveni outsajder stvara djelo u potpunosti posvećeno opisu čovjeka koji pokušava dosegnuti svjetlinu na neobično intenzivan način, kako fizički tako i simbolički.

http://www.jpan.org/dance/itokim/index-e.html