utorak 22., srijeda 23. lipnja u 21 sati
ZKM, Teslina 7
SOCIETAS RAFFAELLO SANZIO CESENA, ITALIJA
BR. #04 Bruxelles - Brussel, Tragedija Endogonidia

Societas Raffaello Sanzio, danas zasigurno jedan od vodećih svjetskih kazališnih pogona, osnovala je 1981. u Ceseni skupina mladih beskompromisnih umjetnika koji se, nakon znanstvene i umjetničke naobrazbe, uključuju u kazališno, video i filmsko te uže likovno i književno promišljanje. Počeci njihova rada u znaku su ikonoklastičkog teatra koji se distancira od tradicionalne scene priklanjajući se inventivnoj poetici nefigurativne energije, istodobno silovite i rafinirane, spajajući sakralnu pretežno bizantinsku ikonografiju i prirodne prostore i elemente.

Estetika grupe, poduprta bogatom raznovrsnošću talenata njenih članova, vezana je uz priziv nostalgije koji istodobno vodi do ritualnih modusa nasilja i svetosti; taj prostor velikih dramaturških rascjepa, gdje dubina postaje razgovijetnim sudionikom, nešto je jedinstveno potresno na suvremenoj svjetskoj teatarskoj sceni.

Posljednji njihovi svjetski uspjesi uključuju predstave Giulio Cesare, Genesi - from the Museum of Sleep, Voyage au bout de la nuit i Il Combattimento, i u svima njima provedbeni odnosi ukazuju na nesigurne mogućnosti predstavljanja koje oni izlažu kao topose kontradikcije i simbolizacije u ulozi inherentna svjedoka. Taj je svjedok gledatelj, u svakom od njihovih ostvarenja on svjedoči neizrecivom, neumoljivom istodobnom širenju simboličke i eksperimentalne moći.

Godina 2004. obilježava četvrto gostovanje Societas Raffaello Sanzio na Eurokazu. Nakon što su se zagrebačkoj publici prvi put predstavili 1989. s predstavama Sveta Sofija i Svjestan sam mržnje koju gajiš prema meni, s Gilgameshom gostuju 1991., a Masoch izvode 1993. Ove godine predstavljaju se četvrtom briselskom epizodom iz ciklusa Tragedija Endogonidia.

Ciklus Tragedija Endogonidia započeo je u siječnju 2002. u Ceseni, talijanskom gradu, sjedištu Societas Raffaello Sanzio i redatelja Romea Castelluccija, gradu koji je neka vrsta Bayreutha suvremena talijanskog teatra. Dramatski ciklus koji se razvija u jedanaest odvojenih epizoda povezanih sa deset europskih gradova završit će u listopadu 2004. jedanaestom epizodom u Ceseni, na istom mjestu na kojem je i otpočeo. Bruxelles je za KunstenFESTIVALdesArts producirao četvrti opus tragičke serije, nakon Avignona i Berlina, a prije Bergena, Pariza, Rima, Strasbourga, Londona i Marseillea.

Tragedija je opskurna, no opskurnost čovjeka ne proizlazi iz akademskoga promišljanja o tragičnom, nego iz njegove intrasubjektivne spoznaje o tijelu koje ima apsolutnu moć nad njim. Ona ne priziva religijske fantazme i u njezinoj jezgri nije smrt, nego skandal rođenja. Tragedija se rađa tamo gdje se raspada iskustvo svijeta, od razine kontemplacije do problema znanstvenih aksiologija.
Tragedija Endogonidia zamišljena je kao otvorena prezentacija; ona stalno mijenja svoje smjerove tijekom tri produkcijske godine i pokazuje različite stupnjeve razvoja, neprestano odgađajući svršetak. Briselska četvrta epizoda, koju ćemo imati prilike vidjeti u Zagrebu, uvodi nove figure u raspored pomaknuta humaniteta. Likovi su povezani temom trajanja rasplićući nepoznanicu početka, rađanja, ulaska u jezik i gutanja vremena. U dekoru dvorane od bijeloga mramora osvijetljene sa šest neonskih svjetiljaka, Castellucci gradi predstavu dvostrukih osi: ljudska tijela u njihovoj evoluciji - živa i uzdignuta nasuprot tijelima rastočenima prijašnjim, prisilnim okvirom zakona i jezika.

Castelluccijev ciklus obrađuje u svakoj epizodi različite tragedijske parametre - zbor, žrtveno janje, protagoniste, vatru, vrijeme... Kako se ponovno vraćaju figure, teme se prilagođavaju drukčijim kutovima, osi se određuju provizorno, predstava stvara nizove specifičnih aluzija. Ali ovdje nema smrti junaka, ničega što generira rezolutnost ili mirenje.

Ciklus je postavljen kao inventivni proces bez zaklona i elipsi. To je dramatski sustav sa snažnom komponentom razvoja, a epizode su stupnjevi promjene. Tragedija se predstavlja bez kora, njegovih komentara i uvida, ona barata jednostavnim bićima koja svojim gonadama neprestano osiguravaju smjer neustrašive besmrtnosti.

http://www.raffaellosanzio.org/