Djeluju od 1988. i posebno su ponosni na svoju trilogiju suvremenih pučkih prikazanja Gujin rode, Svi smo mi 'judi i Apokalipsa, u kojoj su obradili najavnu, središnju i završnu epizodu Novoga zavjeta. Na prvi pogled zaokupljeni Isusom Kristom, Ivanom Krstiteljem, Judom, njegovi komadi zapravo problematiziraju svakodnevni život i njegovu socijalnu, ekonomsku i političku pozadinu.

Puko i Šušur Bol bave se kazalištem koristeći se njime kao mjestom društvene i umjetničke subverzije; poigravaju se kazališnom ignorancijom mještana, ali su kritični i prema kazalištu samu, vlastitu neznanju i amaterskim nesigurnostima.

Krok opera: Cimer fraj komična je farsa koja se ruga svijetu oko sebe i ljudskim slabostima, ponajviše novčanoj pohlepi i devijacijama koje turističke devize sa sobom donose, svemu onome što često priziva moguću prodaju duše vragu. Kratak, ali vrlo decidiran presjek razvoja domaćeg turizma, od hotela Slavija u bivšoj Jugoslaviji, preko hotela Croatia u neovisnoj Republici Hrvatskoj do hotela Europa u Europskoj Uniji, čini vrtuljak ideologema, mitologema, arhetipova ljudskog ophođenja i ambicija.

Naziv krok dolazi od imena za pojas s pomoću kojega ribari izvlače mrežu, a u sebi pritom sadrži kro kao Croatia i rok kao rock.

Izvoran tekst na bolskom narječju i svim važnim svjetskim jezicima u stručnoj lokalnoj obradi sažet je u kratke i brze gegove i svojom neposrednošću i bizarnim skokovima stvara seriju nimalo benignih učinaka. Zaigrana družina u skromnim, ali duhovitim kostimima, uvjerljivo se koristi pučkim elementima drugih kultura, poput maorskog plesa, a ne nedostaje i osvrt na suvremene medijske bezobraštine.

Šušur Bol govori iz srca nimalo jeftina kazališnog promišljanja i zaključna je eurokazovska parabola o živosti kazališta u suradnji s mikrostrukturama, čemu je ovogodišnji festival želio dati prostora i ukazati na tragove neke nove kazališne korisnosti i društvene popustljivosti.