19. Eurokaz Festival >> Predstave >> Grupa de Rua de Niteroi / Bruno Beltrao

datum: srijeda, 22. lipnja u 20 sati i četvrtak, 23. lipnja u 22 sata
lokacija: GDK Gavella, Frankopanska 10

Telesquat

Mladi brazilski umjetnik Bruno Beltrao, kojega kritičari nazivaju čudom od koreografa, u svom se radu vješto poigrava očekivanjima publike. Nije zainteresiran za demonstriranje vratolomnih akrobatskih dometa, nego pokušava streetdance skrenuti u umjetnički jezik. Hiphopersku karijeru započeo je kao trinaestogodišnjak u rodnom gradu Niterói, predgrađu Rio de Janeira. Kao šesnaestgodišnjak osnovao je vlastitu grupu, a sa dvadeset okreće se suvremenom plesu. Danas ima 25 godina, studij plesa iza sebe i studij filozofije ispred sebe, ali je streetdance ostao njegov dominantni izričaj. Od djetinjstva želio je režirati filmove, bio je očaran napretkom filmskih tehnologija, 3D-manipulacijama, uopće svim postupcima medijskog očuđenja stvarnosti. Ali ples za njega nikada nije bio dovoljan. Koristio se njime da bi, u kombinaciji s drugim tehnikama, dotaknuo određujuće poluge društvene zbilje. Koreografije približava filozofskim pristupima zbiljnosti. Analitičnost, fenomenološki pristup, kategoriziranje, sintetiziranje, dedukcija, sistematizacija ideja, sve je to moguće iščitati iz prividno različitih polazišta te zarazno inteligentne koreografije.

Predstava Telesquat dobila je ime po navodnoj bolesti koju su liječnici dijagnosticirali u pedesetim godinama, a izaziva je prekomjerno gledanje televizije.

Beltrao u predstavi istražuje utjecaj televizije u našem obzoru promatranja i promišljanja svijeta. S pojavom televizije, ideja posredništva bitno raste; televizija i današnji sve prisutniji teror medija određuju našu razinu zbilje kao metaforu skladišta, deponij odmaka koji prije nisu priječili liniju razumijevanja čovjeka i svijeta. Glazba, uz ostale efekte, paradoksalno služi da plesna izvedba bude razumljivijom i privlačnijom, ali i guši energetsku neposrednost pokreta, dajući mu volumen. Riječ klizi u brojne oblike ovjere i čini svijet podvučenim, podcrtanim, spremnim za formulaciju. Postupno raste količina medijatora između tijela koje pleše i publike. U konstruiranoj igri po različitim razinama shvaćanja Beltrao polako pretvara pozornicu u beskrajan kaos. Besposleni vojnici, astronauti i pingvini postaju čudovišta, agresivni ratnici koji napadaju izvanzemaljce. Uspaljeni mužjaci dižu se u nebo, nestaju u monitorima razbacanima po kazališnom prostoru i koprcaju se u buci i bijesu jureći univerzumom. Komentari zbivanja sastavni su dio predstave i kreću se u široku spektru od ironičnoga subteksta, teoretskog naklapanja do slobodnih asocijacija. Istodobno se isprepleću razjašnjenje i igra zbunjivanja. Plesači se polako, ali sigurno odriču tla, a time i publike.

Ova predstava mnogo je više od dovršene koreografije, ona je nezajažljivi laboratorij pokušaja. Forsira uspostavljanje odnosa između plesača i publike, a zbunjuje publiku slojevima koje podmeće između njih. Pod slojevima Beltrao podrazumijeva lažne podnaslove, uprabu 3D ekrana, specijalne FX-zvukove i jednog plesača u publici, koji pojašnjava što se na pozornici zbiva. A pojašnjavati se nema odveć toga: tijela plesača ne pokazuju ništa drugo nego formalizirani vokabular tehnika oštrih pokreta break dancea , kojima se izvanjskim agresivnim sugestijama izbija proizvodni užitak i nameću pravila simboličkoga govora.

Predstavom Telesquat Beltrao gradi reviju diskurzivne ironije u obliku medijske bajkovite fantazije.

Link: Grupa de Rua de Niteroi