19. Eurokaz Festival >> Predstave>> Compagnie La Baraka/Abou Lagraa
|
Allegoria Stanza Abou Lagraa, umjetnički voditelj skupine La Baraka , plesom se počeo baviti kao šesnaestogodišnjak u svom rodnom gradu Annonayu. Tijekom trogodišnjeg obrazovanja na C.S.N.M.D. u Lyonu učio je od brojnih gostujućih koreografa. Od 1993. do 1996. surađuje sa Ruijem Hortom i S.O.A.P. Dance Theater iz Frankfurta te asistira u Gulbenkian baletu u Lisabonu. Tijekom 1997. surađuje s koreografima Denisom Plassardom, Lionelom Hocheom i Robertom Poolom te osmišljava koreografiju za kompaniju urbanog plesa Culture-Street u Valenceu. U veljači 1997. osniva skupinu La Baraka s kojom izvodi predstave Les 2, Violatus, Kraft, Passage, Nuit Blanche, i dvije recentne, koje postižu međunarodni ugled, Allegoria Stanza i Cutting Flat. La Baraka okuplja izvođače raznolika umjetničkog i društvenog statusa, vrhunske profesionalce, ali i virtuozne ulične plesače. Način rada grupe, u svom socijalnom aspektu, umnogome podsjeća na plesni teatar Bruna Beltraa. Na Concours International de Paris osvojili su drugu nagradu za suvremeni ples 1998. godine. Trenutno je sjedište skupine La Baraka Bonlieu Scene nationale d'Annecy. Ideja za predstavu Allegoria Stanza pojavila se tijekom boravka Abou Lagraae u Maroku, gdje je on na plažama sastavljao bilješke u lirskoj formi; zadivljen povezuje boje, osjete, zvukove. Rađa se želja za stvaranjem predstave koja bi ujedinila dva tipa plesa: hip hop i suvremeni ples, ali da pritom očuva individualnost svakoga. Njegova predstava suvremeno je koncipirano plesno djelo koji se koristi vokabularom hip hopa. Allegoria Stanza počiva na dinamičkoj opoziciji pojedinac - zajednica. Prostor igre može se odčitati kao mentalna arhitektura - linije, plohe, zrcala koja ritmiziraju spiritualni prostor zavođenja, sveprisutne želje za pripadanjem grupi, ali i trvenja zbog različitosti, žudnje za afirmacijom identiteta. Homogenizacija zajednice i prasak individualnosti; u toj igri opreka žene se prepuštaju, dok se muškarci suprotstavljaju. Djevojke i mladići, dolazeći iz hip hopa ili suvremenog plesa, jedni se drugima nude, ne gubeći ništa od osobnosti. Pluralni i strastveni ples, svatko sa svojim pristupom koji se ostvaruje bez zadrške. Bogata gestualnost, oslobođena, fluidna, rafinirana. Gipki i senzualni dueti čine cjelinu koja zaustavlja dah. Allegoria Stanza razvija se kao poetska sinusoida, val koji gubi i obnavlja snagu. Od neusiljenih emocionalnih pasaža preko stanja kontemplacije u kojem se ostvaruje sklad ljudskoga bića i prirode, do ispada kontolirane histerije. Abou Lagraa zanima se prijevojima koji tijelu daju punoću i prostranost. Iza zbivanja tijela, kao pozadina, nameće se niz slika, sjajnih i zavodljivih. Videodekor Charlesa Picqa nudi rastrganu povezanost mora i neba. More i nebo: uspavani smisao. Diže se oluja, kiša koja sklapa more i nebo. Postupni smiraj, pojavljuje se tijelo, dobiva na punoći, bistre se daljine. Tijelo u zrcalu prirode koje vraća čovjeka njemu samu. I zatim bijes čovjeka, simbolički zagledan u nepreglednu moć elemenata, gubitak kontemplacije, otvorenost duha. |
|||||||
|
|||||||
 |
 |
|
 |
 |
|
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||
 |
||