| |

datum: petak, 24. lipnja u 22 sata
lokacija: Tvornica Jedinstvo/Močvara, Trnjanski nasip bb |
U
-BITI
Labin Art Express ( L.A.E. ), nezavisnu podzemnu (smještenu u bivšem rudniku) kulturnu organizaciju iz Labina, pokrenulo je 1991. desetak mladih nadobudnih ljudi i ne isključivo u umjetničke svrhe. Od 1992. do danas L.A.E. organizirao je i producirao na stotine izložbi, koncerata, predstava, društvenih i političkih akcija, videoradova, nekoliko međunarodnih kazališno/plesnih i likovnih radionica/laboratorija, dva TRANSART festivala. Izdao je desetak kataloga, knjiga, dva albuma Metal Gurua - njegove umjetničke frakcije.
L.A.E. sudjelovao je na najvećim međunarodnim kulturnim manifestacijama (EXPO '98, Kulturna prijestolnica Europe 1994,1996, 2000) te izlagao i nastupao (samostalno i kolektivno) u najpoznatijim europskim muzejima, galerijama i dvoranama. L.A.E. egzogena je skupina koja u svoje redove prima sve umjetnike i neumjetnike koji s njima dijele temeljne pretpostavke sudjelovanja u umjetničkom procesu - < umjetnost danas mora biti: mlada, sveobuhvatna, moderna, surova, moralna i sintetična>.
Godine 1993. pokrenuli su Radio L.A.E., prvu nezavisnu radiopostaju u Hrvatskoj koja je odlukom Vlade ugašena već 1996. Uz potporu Europske komisije i pod pokroviteljstvom Vijeća Europe 1998. otvoren je Kulturni centar Lamparna - prvi korak ka realizaciji projekta Podzemni grad XXI - izgradnja podzemnog, futurističkog grada u napuštenim tunelima i halama labinskog rudnika uglja sa svim sadržajima koje neki grad po definiciji ima, a po uzoru na Labinsku republiku iz 1921, koji bi imao vlastitu samoupravu.
Projekt U-BITI, koji će biti izveden na ovogodišnjem Eurokazu autorski potpisuju Dean Zahtila, suosnivač Labin Art Expressa i multimedijalne grupe Metal Guru, i Xena L. Županić, fotomodel, glumica i multimedijalna umjetnica. U-BITI je dokumentarno-fiktivni performans nadahnut istinitom pričom o trojici darovitih mladića iz Labina, koji nakon završetka srednje škole odlaze zajedno na studije u Zagreb, gdje priča tragično završava. Dvanaestoga veljače 2005, po (ne)službenoj policijskoj verziji, Massimo Kršulja(22) i Dragan Jung(23) vezuju za stolicu i sjekirom teško ozljeđuju najboljega prijatelja Antu Vukelića (22), koji, u želji da prekine užasno mučenje, skače s petoga kata i na licu mjesta pogiba. Tijekom policijske istrage, koja je još u tijeku, Dragan Jung navodno priznaje još jedno ubojstvo: 20. svibnja 2001. u Labinu nožem je ubijena 77-godišnja Marija Knapić, susjeda njegove bake, na čijem je tijelu pronađeno više od trideset ubodnih rana! D. Jung i M. Kršulja trenutno čekaju na suđenje u istražnom zatvoru Remetinec u Zagrebu.
U performansu sudjeluje deset Labinjana, bez ikakva glumačkog iskustva, koji "igraju" sami sebe, odnosno svaki od njih vlastitim viđenjem ubojstva, ponašanjem, izgledom, lamentacijama gradi priču o Labinu, gradu bezizlazne sadašnjosti, karbonizirane prošlosti, s mogućom podzemnom i opet SRETNOm budućnošću, gradu anomalija - nekad najbogatiji, a danas najsiromašniji grad u Istri, grad Matije Vlačića i grad umjetnosti, grad s abnormalnim postotkom mentalnih bolesti, narkomana, samoubojstava, grad nespojive mješavine kultura, s bivšim rudnikom u središtu grada, okružen Mussolinijevom Rašom, venecijanskim starim gradom i opustošenim turističkim Rapcem.
|
|