U Italiju se vraćaju 1981. i nastanjuju se u Umbriji, u gradu Citta della Pieve, gdje i danas žive. Početkom osamdesetih izvode svoj glazbeni program u malim kazalištima Njemačke i Francuske, gosti su kulturnih udruga i festivala popularne glazbe. Ključan je trenutak karijere poznanstvo s Joaquinom Diazom, španjolskim glazbenikom, s kojim snimaju dva LP-a - Nesci Maria i Romancese de Alla y de Aca.

Redatelj Anthony Minghella koristi se dijelovima njihova CD-a Bella Maria kao zvučnom pozadinom filma Talentirani gospodin Ripley, a i oni sami u filmu se pojavljuju kao glumci.

S Emmom Dante surađuju na preoblikovanju kora Euripidove Medeje i komponiraju glazbu za istoimenu operu.

Krećući se prostorima drugih kultura braća Mancuso konfrontiraju i šire svoja glazbena iskustva i svjetonazore, no Sicilija ostaje temelj njihove poetike. Memorija ostaje usmjerena mitovima te poganskim i religioznim vjerovanjima njihova otoka.

Na koncertu pod nazivom Sicilitudine braća Mancuso izvest će niz skladbi koje se glazbeno i tematski oslanjaju na sicilijansku ruralnu tradiciju, a karakterizira ih strastvenost, jednostavnost i tenebrozni lirizam. One pripovijedaju o gorčini emigracije, ljubavi, prošlosti i kulturi kojoj prijeti zaborav i odmahivanje.

Ženske figure, u središtu njihova poetskog svijeta, slavljene su kao inkarnacije misterija stvaranja, a profana ljubav kao da je uvijek obojena mističnim tonovima. Njihovi koncertni nastupi sugestivnošću dodiruju više od same glazbene izvedbe, postaju scenska suigra.