12/04/19     Eurokaz

OTVORENO PISMO SNJEŽANI ABRAMOVIĆ MILKOVIĆ



OTVORENO PISMO SNJEŽANI ABRAMOVIĆ MILKOVIĆ
 

Eurokaz je 4. travnja preko arhivistice ZKM-a dobio poruku od ravnateljice Snježane Abramović Milković da do 1. svibnja pokupi iz prostora arhive sve materijale Eurokaza jer će oni u protivnom biti bačeni u smeće. Radi se o kartonskim kutijama u kojima se nalaze fotografije i programi Eurokaza, a koji se odnose na godine kada je Eurokaz djelovao u sklopu ZKM-a (1987-1993).
 

Ostali smo šokirani ultimativnim načinom kojim se želi izbrisati dio povijesti tog kazališta. Iako, treba reći, poznata je praksa lijepog dijela ravnatelja da svoje mandate prikazuju kao da prije njih nije bilo ničega i da svijet ili barem kazalište kojim rukovode, počinje od njih.
 

Ravnateljica se upire zaboraviti da je upravo Eurokazom u vrijeme Univerzijade otvorena sadašnja dvorana ZKM-a i da je Eurokaz bio službeni program kazališta ravnopravno s repertoarnim predstavama u vrijeme kada je na njegovom čelu bio nikad prežaljeni Mladen Iveković. A sigurno bi se trebala sjetiti tog herojskog razdoblja jer je1989. nastupila u programu Eurokaza kao plesačica u predstavi Traviata koju je producirao ZKM (tada se zvao OKC-Kazalište mladih).
 

Željeli bismo, kao osnivači i dugogodišnji umjetnički rukovoditelji Eurokaza, upozoriti da se ta nemila, ali nimalo simptomatična zgoda svom svojom bahatošću precizno uklapa u opaku epidemiju civilizacijske amnezije koja vlada prostorima, ali, očito, i zakutcima (arhivama) hrvatske kulture, koja bi da tetovira povijest po mjeri svoje politički (u ovom slučaju: bandićevski) oktroirane ispodprosječnosti, te razmjeru svog vulgarnog idealizma i aktivnog nihilizma.
 

I tako se Snježana Abramović Milković požalila i razljutila da joj fali mjesta za smještanje svoje naprasne budućnosti, ma kad ona bude i u kakvom obliku pristigla.

Kako veli Mallarmé: Ni za što nije bilo mjesta osim za mjesto.
 

Neka joj to mjesto, povijesti ne treba prostiranje nego sažimanje
Mi smo kutije pokupili, ali povijest tih kutija, tihu ideju te plemenite kazališne povijesti, morat će Snježana iz te ponešto ispražnjene arhive izbaciti sama.
 

Nikoga, kao što se zna, u svom kazalištu za pomoć neće imati pitati.
 

                                                                          

Gordana Vnuk

Branko Brezovec