02/07/19     Eurokaz

Pjesma cvrčka na 8. Festivalu Miroslav Krleža

Pjesma cvrčka slobodna je dramatizacija novele Cvrčak pod vodopadom Miroslava Krleže, prošarana nizom proznih i lirskih fragmenata njegova opusa.

Ova nešto manje poznata Krležina novela bavi se gustom, ustajalom, zatupljujućom atmosferom, ne samo hrvatske, provincije nakon Prvog svjetskog rata od koje ustreptali, hipersenzibilni pojedinac bježi ususret ne tako dalekim intenzitetima bojišta i rovova, pokazujući duboku čežnju za njihovim moralnim i emotivnim katarzama koje su završile funebralnim ishodima.

 

Taj svijet stvarnih laži, ma koliko bio svjestan svojih sitnih nemoći, ma koliko tu nemoć licemjerno i sugestivno iskorištavao pripisujući medikamente iznurenom junaku Cvrčku, ipak nam otvara neki zakutak svoje duše. Nije sve izgubljeno: dubok trag poezije bridi u svima nama, plaši nas grmljavinom svojih nedohvatljivih zatomljenosti. Otuda kombinacija Krležinog proznog i lirskog pisma, otuda opravdanje za plemenitu konfuziju, gotovo nebrigu oko vanjskog i unutarnjeg govora.

 

Rastačući unutarnju konzistenciju boli u klaustrofobiji beznadne liječničke ambulante predstava pokušava progovoriti slijedeća pitanja:

Je li moguće voditi dvostruki život nakon opetovanih susreta sa smrću koja se na grobljima nježno skriva u flautama tih živih mrtvaca?

Jesu li preživjeli zaista sretnici?

 

Pjesma cvrčka predsmrtna je lauda od rata odbačena čovjeka koji bi da ne zna što će sa svim tim umrlim ljudima koje nosi u sebi, pokušavajući svoj um i tijelo prisiliti na ono što mu je od živosti života ostalo. Beskonačni razgovori s mrtvima njemu su vedriji i sretniji nego interakcije sa živima. Njegova glavna premisa da smrću bližnjih umiremo prije svoje konačne prave smrti, jer na taj način odlazi i dio nas u njihovim uspomenama, optimistična je konstatacija

.                                                                                                                    

Cvrčku, što prije k mrtvima, što prije k uspomenama, što prije pod vodopad!

 

Predstava je inicijalno nastala kao dio projekta Scenska kreativnost u starijoj dobi, koji je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. U sklopu projekta izvedena je 8 puta (2 puta u Zagrebu, po jednom u Gospiću, Slavonskom Brodu, Sisku, Pregradi i Petrinji uz sudjelovanje lokalnog stanovništva), a kulminirala je završnom megaizvedbom na platou ispred Mamutice s ukupno 64 izvođača.

 

Više o projektu dostupno je ovdje.