Eurokaz / ZPA / ZPC
PLAC - CAI SHICHANG
Plac - Cai shichang je interdisciplinarno-antropološko-plesni projekt, koprodukcija Eurokaza, Zagrebačkog plesnog ansambla i Zagrebačkog plesnog centra, nastala u suradnji s Living Dance Studiom (CHI), u koreografiji Kineskinja Wen Hui i Zhuang Jiuan i izvedbi plesačica Zagrebačkog plesnog ansambla - Andreje Jandrić, Sintije Kučić, Petre Valentić i Kasije Vrbanac.
Kazališno-plesni projekt Plac - Cai shichang orkestrirana je dramaturška vratolomija plesa, gestualnog teatra, dokumentarnih približavanja i izložbe začudnosti nad svakodnevnim alatkama zagrebačke tržnice Dolac i središnje tržnice u Pekingu - tih bučnih i užurbanih mjesta susreta, proizvodnje i potrošnje, panorame najrazličitijih proizvoda, ali i ljudskih strasti, koje su, suočene sa stalnom neoliberalizacijom tržišta, postupno i neizbježno počele urušavati.
Plac – Cai shichang pleše svoju, u prigodnu tradiciju ukopanu, temu, ali i priča priče, slika grupne portrete nostalgičnih izvoda, ali i osobne detalje zatomljenih nezadovoljstava, priziva specifičan topos agore i njegovu sve veću neprilagođenost postsocijalističkim uvjetima.
O tematu
Émile Zola u svom romanu Trbuh Pariza tržnici Les Halles priskrbljuje mitske konotacije, a karnalni ton zla i vegetalni okus besmisla ne pružaju nadu nekoj civilizacijskoj usmjerenosti. Les Halles su trbuh koji muku muči sa svojim grčevima, koji ne obećavaju konzistenciju, već pražnjenja mračne krvi i vesele zajedljivosti. Univerzum prepun specifičnih mirisa, okusa, zvukova, boja, proizvodnih aktivnosti i podmetanja, gargantuovske opuštenosti i vijonovske vitalne uniženosti. Naravno, i još koječega nužnog za konstituciju jednog univerzuma.
Kazališno-plesni projekt Plac - Cai shichang (na kineskom, doslovno, tržnica povrća) preusmjerava i umekšava mitsku strogost pozornosti sa središnje pariške tržnice 19. stoljeća kako na plac u Hrvatskoj, Zagrebu, cjelogodišnju starinsku, u purgersku rutinu zapalu, tržnicu Dolac tako i na kineske Cai shichang, kvartovske pekinške tržnice s nezamislivom, vrtoglavom ponudom najrazličitijih proizvoda flore, vegetacije i faune te lukavim potrepštinama za kućanstvo koje prodaju putujući prodavači. Suočavajući se sa stalnom neoliberalizacijom tržišta, ova se vrsta lokalno bitnih kvartovskih tržnica u obje zemlje, iako i dalje, na prvi pogled barnumski funkcioniraju kao prepuna, bučna i užurbana mjesta susreta, panorama proizvodnje i potrošnje uvoznih i uvaženih proizvoda, ali i ljudskih strasti, kanaliziranih na pozadini vodopada žderanja i potoka prehranjivanja, postupno i neizbježno počela urušavati.
Mitski se status placa demokratizirao, ali se nije liberalizirao.
Ovdje, u Hrvatskoj, lokalni poljoprivrednici bore se s konkurencijom koja, ne pitajući i ne odgovarajući ništa, uvozi ili uvodi proizvode istog doživljaja te mirisna finesa postupno gubi svoj udio na tržnici. Privedene tzv. modernom načinu života i prehrane mlađe generacije ne vjeruju društvenoj rafiniranosti druženja na placu, iako se čini da vjeruju njegovu zdravom, ekološkom isparavanju. Plac je tako camera obscura ideologije. Njegovi su uvjeti poslovanja na teško uspostavljenoj donjoj granici zdravlja i pedantnosti, ali su, izgleda, njegovi proizvodi zdravi i neponovljivo sočni. I sad što da se radi? U velikim gradovima poput Pekinga ulice su pročišćene, na mjestima nekadašnjih malih trgovina podignute su ograde koje štite bešćutnu higijenu, a mali obrtnici su zaplašeni i sve bigotniji. Grad Peking planira optimizirati strukturu stanovništva i srušiti četrdeset milijuna četvornih metara ilegalnih građevina od kojih mnoge pružaju jeftin radni i životni prostor za putujuće radnike. Kapital se oblikuje u prostoru i pronalazi način kako da taj prostor racionalno potvrdi.
Projekt Plac - Cai shichang pleše svoju, u prigodnu tradiciju ukopanu, temu, priča priče, slika grupne portrete nostalgičnih izvoda, ali i osobne detalje zatomljenih nezadovoljstava, priziva taj specifičan, arhetipski izriban, topos agore i njegovu sve veću neprilagođenost novim postsocijalističkim uvjetima.
Poziva publiku da promatra ostatke, residuum naših najustrajnijih socioekonomskih ponašanja na tržnici, da svjedoči nekoj vrsti lirskog otpora, koji se skuplja u turistički upotrebljivoj metonimiji kumice, i koji je, rekosmo, bigotni prigovor na sve uvjerljivije šare globalnog kapitalizma u obje zemlje.
I na koncu: da preispita sve zamršenosti i nered u vlastitim životima koji su uvijek već ispunjeni cinizmom materijalne egzistencije (ne veli li Marx da je roba rođena cinična), cinizmom najbolje vidljivim bilo unutar ili uokolo tog prostora napuklog univerzuma kojim se kazališno-plesni projekt Plac - Cai shichang bavi.
O projektu
Plac - Cai shichang je multimedijalan, interdisciplinaran i antropološki projekt, namjerno orkestrirana dramaturška vratolomija plesa, gestualnog teatra, dokumentarnih približavanja i izložbe začudnosti nad svakodnevnim alatkama tržnice. Na pozornicu su smještene crne ploče (preuzete iz instalacije Kristine Leko pod nazivom Amerika), projektori, projekcijski til, klupe, kutije, sanduci i asortiman prikupljen po Dolcu i pekinškim tržnicama. Slobodna evokacija prirode tržnice na kojoj ljudi i njihovi proizvodi, aktivnosti i situacije koegzistiraju i uzajamno se zapliću, a koja, na prvi pogled, iznevjerava pogon dramaturških očekivanja i zapanjuje svojim automatizmom opažanja površnosti i prosječnosti i već predobro poznate užurbanosti kao glavnog modusa u kojem se tržnica usustavljuje.
Pa ipak, temat je jasno otkriven, ali su motivi ove predstave mnogo skriveniji i opakiji.
Projekcije dokumentarnih snimaka – intervjui dviju hrvatskih i dviju kineskih prodavačica, otvaraju dubinski plan predstave: različite perspektive o načinima poslovanja i preživljavanja na tržnici. Na snimkama promatramo njihove neprilike, tjeskobe, boli, ali i strahove nastale iz prostodušnosti i medijskih zavođenja, ono što Bahtin analizira kao cris de Paris. Njihove priče paralelno govore o načinima kako se nose sa sitnom i krupnom korupcijom, trgovačkim zavrzlamama i podmetanjima, ruralno-urbanom stratifikacijom. Njihove priče u neprozirni obzir zebnje uzimaju i društvo sa svojim fantazmima i marazmima o zdravom i autentičnom, rastakanje lokalnih identiteta, cehovsko sažaljenje i solidarnost te zdravorazumsko, danas bismo rekli populističko, nerazumijevanje promjena u načinu njihova rada uvjetovanih sve strožim briselskim ili partijskim komunističkim zakonima, kao i dirljive oblike otpora tržišnoj i tržnoj demagogiji.
Plesačice na sceni ispisuju skraćene dijelove intervjua na crne ploče i reagiraju na ženska tijela na projekcijama svojim kaligrafskim i koreografskim zahvatima. Dokumentarna razina se raspršuje, moglo bi se reći – podiže, ali, zašto ne, i – raspušta svoju benignu diskurzivnost nadolje, što znači fina je ironija, naravno, uračunata, ali ne inzistira se na njoj. Na tom neobičnom kontrapunktu alegorijske otvorenosti plesa koja kumicama s Dolca priskrbljuje zavičaj i ponižene stvarnosti prodaje koja računa na dohvat i prihvat tradicije, a manje na ekonomske zasluge od njezina odmaka, predstava Plac ubrzava svoj osmijeh.
Postupno plesačice prelaze iz domene predstavljača tuđih priča u domenu vlastitosti i generacijske izloženosti.
I evo još jednog kontrapunkta: i organske silnice placa koje se sabiru prema generacijskom starenju i jedna corbusierovska uređenost trgovačkih centara koju preferiraju mlađi troše naše slobodno vrijeme podjednako virtualno.
Kad bi naša žudnja mogla stati u spokojne mirise tržnice i raspojasane parfeme trgovačkih centara, kad ne bi zavičaj bio samo tamo gdje nema nas, plac, bilo zagrebački ili pekinški, svoj bi imaginarij mogao zadržati do dugo u noć, sve do pojave velikih zvijezda.
koreografija
WEN HUI
suradnik koreografa
JIANG FAN
dramaturška suradnja
ZHUANG JIAYUN
KRISTINA LEKO
video
JADRAN BOBAN
glazba
WEN BIN
IZVODE
Andreja Jandrić
Sintija Kučić
Petra Valentić
Kasija Vrbanac
umjetnički suradnici
ANA MARIJA FILIPEC
STJEPAN FILIPEC
SUZANA BREZOVEC
LI XINMIN
fotografije
JIANG FAN
oblikovanje plakata i knjižice
RUTA
WEN HUI
Jedna je od najpriznatijih koreografkinja kineskog suvremenog plesa.
Rođena je 1960. u Yunnanu gdje svoju umjetničku aktivnost započinje kao plesačica kineskih narodnih plesova. Studira na Odsjeku za koreografiju Beijing Dance Academy od 1985. do 1989. te je od tada koreografkinja i plesačica Oriental Song and Dance Ensemblea. Godine 1994. s filmskim umjetnikom Wu Wenguangom osniva Living Dance Studio, prvu nezavisnu plesno-kazališnu skupinu u Kini.
Većinu njezinih predstava obilježava spajanje dokumentarnog filmskog materijala i suvremenog plesa koji u fokusu imaju teme neposredne životne zbilje i prisnih sjećanja. Wen Huin rad temelji se na začuđivanju pokreta svakodnevnice te je posebice zanima jukstaponiranje treniranih i netreniranih plesača. Njezine koreografije imaju korijene u kineskoj kulturi, no njezino školovanje u plesnim školama Europe i Amerike doprinijelo je radovima nesvakidašnjeg vokabulara nježnosti i sjete, neprepoznatljivih rubova spajanja.
Sa svojim predstavama redovito gostuje diljem svijeta, od SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Belgije, Nizozemske, Portugala do Koreje, Filipina i drugih. Osim plesnih predstava nastalih u produkciji Living Dance Studija, snimila je i dva dokumentarna filma, Slušajući priče prabake (2011.) i Plešući s prabakom (2015.).
KRISTINA LEKO
Likovna umjetnica.
Rođena 1966. u Zagrebu. Živi i radi u Berlinu. Docentica je za umjetnost u javnom prostoru i participacijsku umjetnost na Institut für Kunst im Kontext, Universität der Künste. Područje njezina interesa obuhvaća socijalno angažiranu, interakcijsku, kritičku i participacijsku umjetnost, a radi u mediju videa, dokumentarnog filma, fotografije, teksta i instalacije. Realizirala je nekoliko opsežnijih međunarodnih projekata umjetnosti u zajednici, većinom u suradnji sa zakinutim socijalnim skupinama.
Samostalne izložbe i projekti između ostalog uključuju: MSU, Zagreb (2005. i 2016.); Secession, Beč (2006.); Bonner Kunstverein, Bonn (2009.); Rotor Graz i Institut za umjetnost u javnom prostoru Štajerske, Graz (2013.-15.); The Kitchen, New York (2012.); NGBK, Berlin (2011.)... Dobitnica je nekoliko prestižnih nagrada i stipendija u zemlji i inozemstvu, a radovi joj se nalaze u brojnim muzejskim zbirkama (MSU, Zagreb; Muzej suvremene umjetnosti Leipzig (GfZK),; zbirka Thyssen Bornemisza Art Contemporary, Beč; TBA-21, Beč...).
Među videoradovima posebno je zanimljiv dokumentarni film Sir i vrhnje (2010.) o problemima kumica na zagrebačkom Dolcu, koji je bio jedan od temeljnih poticaja za plesnu predstavu Plac.
ZHUANG JIAYUN
Dramaturginja i teoretičarka izvedbenih umjetnosti.
Rođena 1976. u Pekingu. Diplomirala na Central Academy of Theatre u Pekingu, doktorirala kazališne i performans studije na UCLA. Dobitnica je Andrew W. Mellon stipendije. Predaje na Department of Dramatic Art, University of North Carolina-Chapel Hill. Gostujući je profesor na Beijing Dance Academy i Central Academy of Theatre.
Surađuje kao dramaturginja na predstavama Play Makers Repertory Company na Chapel Hillu, a njezini su dramski uraci na repertoaru nekoliko pekinških kazališta, što joj donosi međunarodnu reputaciju. S Living Dance Studijom surađuje od 2014. U tom kontekstu posebno je zapažen njezin rad na dokumentarno-plesnoj predstavi Red (2014.). S koreografkinjom Jiang Fan surađuje na multimedijskoj plesnoj predstavi Web Traffic (2017.).
Njezini recentni teorijski i kritički članci objavljeni su u TDR (The Drama Review), Theatre Journalu, Asian Theatre Journalu, Southern Windowu i Dance Studiesu.
JIANG FAN
Koreografkinja.
Rođena1988. u Fujianu. Diplomirala je na Shanghai Theatre Academy. Od 2009. koreografkinja je i plesačica u Shanghai Opera House Dance Troupe. Osnivačica je Qian Kong Fan Theatrea koji se oslanja na snažnu upotrebu inovativna scenskog jezika. Surađuje sa Shanghai Drama Artistic Centerom, Living Dance Studijom, Niao Collectivom, Archa Theaterom u Pragu...
Neki od njezinih radova osvojili su prestižne kineske nagrade poput Five Best Project Prize (2014.). Predstava The Refracted Shadow u njezinoj koreografiji osvojila je Shanghai One Theatre Award (2015.).
Njezini recentni radovi su: The Rhapsody of the End Day (2012.), Audience (2015.), The Refracted Shadow 1.0/2.0/3.0 (2014.-2016.), Dine with Me (2016.), The Dining Table (2016.) i Web Traffic (2017.).
WEN BIN
Skladatelj i dizajner zvuka za kazalište i film.
Rođen 1958. u provinciji Yunnan. 1997. osnovao je nezavisni glazbeni studio i otad surađuje s Oriental Song and Dance Ensembleom, China National Opera & Dance Theatreom, Beijing People’s Art Theatreom, Central Academy of Theatre, The Living Dance Studijom...
Godine 2005. Izdao je new-age album Huan Yuan (Povratak u zemlju nevinosti).
EUROKAZ
Eurokaz je umjetnička organizacija osnovana 1987. godine kao Festival novog kazališta koji se tijekom svojih 27 izdanja profilirao kao jedan od najutjecajnijih festivala u regiji. Zadržavajući prezentacijski segment programa, mini-festival Eurijalu, od 2013. Eurokaz se intenzivnije okreće produkciji te potiče ozbiljenje presudnih, nimalo alternativnih, estetičkih kazališnih paradigmi i sustava scenskih ponuda koje hrvatsku kazališnu proizvodnju tek ovlaš dotiču. Eurokazov je program danas posvećen stvaranju i prezentaciji različitih teatarskih žanrova i hibrida domaćih i stranih autora, posebice mladih, projekata koji promišljaju, razvijaju te umjetnički odgovorno i društveno angažirano participiraju, a ne tek parazitiraju na dosezima izvedbene inovacije. Svoj repertoar Eurokaz gradi postupno, izvan pomodnosti i profitabilne sigurnosti, zanemarujući marketinšku brzinu prepoznavanja te promičući nužnost autorskog promišljanja teatra.
U posljednje tri godine Eurokaz je (ko)producirao više izvedbenih projekata – Pomutnje u režiji B. Brezovca, Plaidoyer po piknji prema konceptu D. Martinisa, Bez drugog redateljice A. Maksić-Japundžić, Doviđenja djeco I. Planinića, Bife Titanik i Medeja, semioklazam B. Brezovca (u suradnji sa Zetskim domom iz Cetinja) te Mrtva svadba Natalije Manojlović (u suradnji s HNK Varaždin).
ZAGREBAČKI PLESNI ANSAMBL
Zagrebački plesni ansambl djeluje u području suvremenog plesa više od 45 godina. Producira plesne predstave, originalne radove koji se prvenstveno ističu performativnom snagom izvođača i jedinstvenom spremnošću da se odgovori na izazove različitih autorskih poetika. Kontinuirano surađuje s eminentnim koreografima i pedagozima iz Hrvatske i inozemstva. Predstave ZPA dosad su gostovale u kazalištima i na festivalima u gotovo cijeloj Europi te u Meksiku, Koreji i Izraelu.
ZAGREBAČKI PLESNI CENTAR
Zagrebački plesni centar središnja je institucija suvremenog plesa u Hrvatskoj koja podupire domaće i strane plesne umjetnike u njihovu stvaranju. Glavne su zadaće ZPC-a programiranje visokoprofesionalnih plesnih predstava, poticanje novih trendova u umjetničkoj produkciji i suradnje na lokalnoj, državnoj i međunarodnoj razini, osnaživanje međudjelovanja plesne scene i kulturne javnosti, zagovaranje pluralnosti autorskih vizija te motiviranje umjetnika, publike i zainteresirane javnosti na zajedničko istraživanje i promišljanje koreografskih i drugih plesnih koncepata.
LIVING DANCE STUDIO
Plesno-kazališna skupina koju su 1994. u Pekingu utemeljili koreografkinja Wen Hui i redatelj dokumentarnih filmova Wu Wenguang. Suradnici skupine, najrazličitijih medijskih profila, razvijaju mrežu autentičnih, umjetnički provokativnih spajanja (izravnost dokumentarnog ili ideologijska izloženost u povijesti situiranog materijala povezuje se s visoko stiliziranim izričajima plesa). Takva spajanja imaju na umu društvenu odgovornost koja nije površno utilitarna ili politički korektivna ili eskapistička, već je dirljivo emocionalno priklonjena. Djela koje proizvodi Living Dance Studio vrlo su osobena zato što su osobna; dokumenti su nekih osjećajnosti koje se ne boje svojih banalnosti, svojih sumnji, svojih krivnji i kritičnosti, a nas se, kao i njihovi temati, svejedno presudno tiču i uzburkavaju.
premijera
03. srpnja 2017. u 21 h
ZPC, Ilica 10/1
reprize
04. srpnja 2017. u 21 h
ZPC, Ilica 10/1
05. srpnja 2017. u 21 h
ZPC, Ilica 10/1
12. rujna 2017.u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
13. rujna 2017. u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
27. listopada 2017. u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
28. listopada 2017. u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
08. ožujka 2018. u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
09. ožujka 2018. u 20 h
ZPC, Ilica 10/1
Trailer pogledajte ovdje.
EKIPA
ukupno: 8 ljudi
- 4 plesačice
- 3 tehničara
- 1 producent
SCENA
- min. 10 m širine x 10 m dubine
- crni plesni pod
SCENOGRAFIJA I REKVIZITA
- osigurava organizator:
- 10 kg različitog povrća i voća (češnjak, luk, salata, kupus, kelj, rajčice, krumpir, jabuke i sl.)
- donosimo:
- 15 kartonskih kutija za voće i povrće
- 2 stola 3m x 0,75 m
- 2 projekcijska platna duga 5 i široka 6 metara koja vise s cuga (ukoliko dvorana nema cugove platno može visjeti i s trussa)
- 4 crne ploče s nosačima
- različitu rekvizitu (plastične boce, šalice, krpe, posude i sl.) koja visi na konopcima duž desne strane pozornice
VIDEO
- osigurava organizator:
- 1 x Projektor 5000 ANSI lumena za frontalnu projekciju na stražnji zid ili zastor
- donosimo:
- 2 x Projektor 3500 ANSI lumena za pojekcije na lijevom i desnom zidu pozornice ili
zastoru
- 3 x VGA kabel (3x15m)
- VGA splitter (1 in, 3 out)
- laptop
ZVUK (osigurava organizator)
- 2 x full range zvučnici
- subwoofer
- 2 x monitor
- audio mixer
- CD player s auto cueom
*SVJETLO (osigurava organizator)
- digitalni svjetlosni pult za cueve (80) i chase efekte
- Gel frost, Lee 201, Lee 106
- 12 par 64, CP 62, s okvirom za filter
- 5 x podna rampa, 5 x 60 W
- 35 x PC 1kw, s klapnama
- 15 x profil, širina 25°-50°
- 3 x ciklorama 1 kW
- svjetlo za publiku
*svjetlo se može prilagoditi prostoru u kojem se igra predstava
POTREBNO TEHNIČKO OSOBLJE (osigurava organizator)
- 2 scenska tehničara (1 koji zna upravljati cugovima)
- 2 majstora svjetla (1 koji se zna služiti svjetlosnim pultom)
- 1 majstor tona i videa
POSTAVA
- 1 sat postava plesnog poda (2 scenska tehničara - osigurava organizator)
- 3 sata postava scene i svjetla(2 scenska tehničara i 2 majstora svjetla - osigurava organizator) te tona i videa (1 majstor tona i videa - osigurava organizator)
- 4-5 sati upisivanje cueva (1 majstor svjetla koji se zna služiti svjetlosnim pultom - osigurava organizator)
DEMONTAŽA
- 1,5 sat (2 scenska tehničara - osigurava organizator)
GARDEROBA
- 1 ženska garderoba s dobrim pristupom pozornici
TRAJANJE PREDSTAVE
- 60 min, bez stanke
JEZIK
- hrvatski i kineski s engleskim podnaslovima